Generalna proba.

Neko voli probati, neko voli provjeriti sve prije nego što krene u nešto novo. Ja i nisam baš taj tip. Nek’ se zakotrlja, nek’ krene, onako kako osjetim, kako želim. Pa, biće…biće lijepo, biće fino, u hodu ću otkrivati, usput ću grliti, biti grljen. Bez proba ikakvih, pa eto i bez te generalne probe. Ispeh…

Nastavi čitanje →

Zauvijek.

Zauvijek. Izgovori se ta riječ. Na zadnjem sjedištu auta, negdje u predgrađu, zamagljena stakla, između dva uzdaha, između dva poljupca, otme se oboma…u zanosu…u strasti. Olahko, naprasno, al’ izgovori se, dok svira radio, dok su ruke, dok su usne raspamećene…Zauvijek. Izgovori se ta riječ. U sali, pred svjedocima, prijateljima, dragim ljudima, pod blicevima foto aparata,…

Nastavi čitanje →

O čemu mislim

A, kako kad. Danas sam ruke nebu pružao. Širom. I oči otvorio, ljepotu svu upijao. Širom. Kako kad… Pa, odu, polete, u jednom trenutku. Misli. I ne branim im. Puštam ih. Tamo, tamo gdje lijepo im je vazda. Tamo odlete, gonjene baš tim plavetnilom neba i svom ljepotom koju oko taklo je. Kako kad… Pa,…

Nastavi čitanje →

Duga je ruka pravde. Dio prvi.

Uličica, jedna od onih sporednih, mračnih. Zaudara urin, smeće, za oči grize. Ograjisati čim zakoračiš. Nema grada na svijetu u kojem nema ovakvih prolaza, kao stvorenih za zločin ili bilo koju vrstu razvrata i bluda. Na ćošku je kafana. Čujem onu staru od Jabuke…To mi radi…Heh, otkad je čuo nisam. Par pijanih, bučnih, glasova, tamo…

Nastavi čitanje →

Proljeće čekam.

Čekam proljeće. Ne zbog pjesama, ne zbog otrcanih fraza i bezličnih oda buđenju života kojeg proljeće fakat predstavlja, ne zbog šatro romantike, niti zbog slatkorječivih postova ili prekopiranih citata po fejsbucima i čudima. Ne. Čekam proljeće, pravo proljeće. Sa suncem. Neka i kiša, onih proljetnih, mirise što donose, mirise što nosnice draže i dušu milinom…

Nastavi čitanje →