Dozvolite da se obratim

Boris kontra Tome...sve vuče ka pobjedi ovog prvog,od anketa,simpatija međunarodne zajednice,otvorene podršle predsjednika manjeg bh. entiteta,jake koalicione baze,angažovanje sportskih i kulturnih radnika(od Bajage do Noletovog ćaće)..Ekonomija u raspadu,sve veća nezaposlenost i tempirana bomba neriješenog pitanja Kosova( u stvari je riješeno,Kosovo je nezavisna država-ali ko to u Srbiji javno prizna,politički je mrtvac), neke su od strelica kojim Toma gađa Tadića i njegovu administraciju.Dakle,"kec kao kuća",sudeći po nekim inicijalnim podacima."Kec" je bio i sinoć,sigurica prava..no Didier se nije slagao i poveo je svoju gladijatore ka tituli prvaka Evrope.Tako da ćemo malo,ipak,pričekati...možda gospoda Dodik,Đoković i ostali pasionirani ljubitelji lika i djela Borisa Tadića,uštede silne boce šampanjca za neku drugu priliku??

Danas ima jedna "sigurica",stopostotna...Naime,na izborima za novog lidera HDZ-a biće žestoko! Jedna dama protiv bivših "vukova",pretežno ministara njene Vlade.

Kako god se okončaju i ko god da pobijedi,nama je za očekivati daljnje petljanje u unutrašnje stvari BIH,ali i kusuranje pravima i osjećajima bh građana čije će "matice" danas dobiti nove(stare)lidere..

Poput groma iz vedra neba iliti snijega usred maja, stiže haber o potopu Merkelove u najjačoj njemačkoj pokrajini..dodamo li još da je njen miljenik Sarkozy otpuhnut sa predsjedničke fotelje,nameće se zaključak da joj je ovaj maj prisjeo.Socijalisti i socijal-demokrati preuzimaju inicijativu i to je sjajna vijest, u svijetlu rastuće opasnosti od desničarskih pokreta širom Evrope...

Kao i u svemu, politika je poveznica za sve moguće društvene sfere i razarujuće anomalije,koje ih prate i koje sputavaju čovječanstvo u daljnjem razvoju i napretku.Htjedoh, međutim, da čestitam Želji duplu krunu i svim njegovim navijačima,pa iskoristih priliku da to malo"uvijem" u celofan sa nekim drugim pričama.Ipak,pitar sam i nije baš svejedno priznati vječitim rivalima da su najbolji.Da,ove godine jesu,a odmjerićemo snage iduće sezone...

P.S. Socijal-demokratija je,ipak,čvrsto vezana za crvenu boju (nijansa gore-dole),tako da je za očekivati da i "pitarstvo" krene putem jačanja i prosperiteta,baš kao i politički mu pandam.

Sjećam se svoje učiteljice Mirjane. Uvijek je hvalila moje pismene sastave.Uvijek bi dobijao petice,tako velike i tako crvene,krasile bi moje tekstove...Baš poput nenapisanih P.S.-ova ili prologa,koje sam, malo kasnije, počeo koristiti i time zasluživati iste petice,ali kod Mileve,koja je bila opaka i stroga i koja nam je predavala,onda, srpsko-hrvatski. Nju sam,definitivno,"slomio" tek onda kad sam počeo ubacivati tri tačkice,pa metafore koje sam krao od anonimnih pisaca kaubojskih romana.

Već u srednjoj školi, profesorica Vesna nije bila tip pedagoga koji je ohrabrivao učenike da razvijaju maštu i da formiraju svoje stavove o nekim dešavanjima.Kod nje je bio glavni fazon da nam izdiktira svoju analizu nekog književnog djela,koju smo morali bubati napamet i samo tako bi dobijali pozitivne ocjene.To sam mrzio.Zato i jesam imao slabu tricu,pa i jadnu četvorku.Ona je,na neki čudan način,možda i sahranila moja vizionarska shvatanja kultnih djela jugoslovenskih pisaca.

U ratu,išli smo na opšte predmete po podrumima zgrada u našem naselju.Profesorice Jasna i Višnja su nam predavale,tada već,bosanski jezik.Napolju ljuljaju granate,pješadijske borbe kilometar od nas,a mi se borimo,poput lavova,za što bolju ocjenu..Većina je gunđala,no meni je to pasalo,iako sam imao samo "tricu"..

Da sam na fakultetu imao bosanski jezik,vjerujem da bih se napatio pravo za prolaznu šesticu,imajući u vidu eksponencijalni pad ocjena,koji me je pratio tokom školovanja.Treba se sad navići na petericu ili otići kod jarana Seja i gledati njegovog "Želja" ...Poput čovjeka,koji kako stari sve se više povije i krivi,tako nekako i ja i moj maternji jezik,sve smo dalji i asimetričniji na grafikonu..

P.S.Kad me neko nešto pita,tj.kad učestvujem u nekoj konverzaciji,samo lupam skraćenice,začinim kojom psovkom i završim sa"..jebaji,ga".Poput poglavica i njihovog"HOWGH!"

En ten tini-sava raka tini, sava raka-tika taka, bija baja buum!! ?? Ona je još jača sa mladim mjesecom,drugom Titom,krvlju i slobodom..prava SKOJ-evska..Tu su bile legendarne igre,poput "limuna i narandži" ili "zaleđive", ali je "žmira" bila neprevaziđena. Još kad polupate lončiće,pa opet morate na zid,dok ti se ostatak raje smije iz mraka?Ma,horor pravi..Mada, u mojoj raji je najoomiljenija bila "truhla kobila",pa i "zuca"..zujale su nam tintare,a i bolila leđa tokom cijelog ljeta od šljuzeva u guz i "kresa"...

Danas se te društveno-odgojno-mahalske igre samo lajkuju i komentarišu na forumima,u formi šprdačine i izvrgavanja ruglu,pa i osudi raznih organizacija za zaštitu djece i sl.Zato su naša djeca gojazna,pretila,ravnih tabana,kržljava,blijeda i kruta.Zato su naši parkovi i igrališta prazna.Nisam vidio dijete sa fišecima i cjevkom,niti čuo prepirku oko klišera,ima deset godina,ako ne i više...

Nego,šta ono pođoh da vazim?Ptice znaju....

Dakle, sletjevši na Surčin, zapitah se u jednom trenutku, koji k.... radim tu? Čvrsto sam obećao Savjetu bezbjednosti UN-a da se neću petljati u unutarnje stvari susjednih država, u svjetlu mojih razornih,kako fizičkih tako i intelektualnih, moći. Čak sam gosp. BK Munu dao garancije da neću lobirati za Čanka ili Čedu na Istoku, te za Milanovićevu škvadru na Zapadu, pod uslovom da on lobira u UEFA-i da nam daju domaćinstvo evropskog šampionata 2098-e!! Istina,morali bi rekonstruisati svlačionice i tribine na stadionima,te mokre čvorove...no,valjda stignemo sve u narednih 86 godina!?

Elem neise, srknuh kaficu na Kalemegdanu, gdje se,preko novina,upoznah sa situacijom..Da,Vuk mi je,prije toga, pribavio dosjee svih kandidata,sa detaljnim opisom svih prljavština i skandala u koje su zapadali budući narodni poslanici.Tada mi je sinulo...odoh ja svojoj kući!Dosta mi je i politike i kurvaluka državnih namještenika.Apsolutno sam zapostavio svoj naučno-istraživački projekt,vezano za gay populaciju na Fidžiju..A,da ne spominjem moje naporne psiho-fizičke treninge,te učestvovanja na kvizovima širom Balkana!?"Toliko bitnijih stvari u životu imam od petljanja sa kvazipolitičarima i šarlatanima!" urlale su sve ćelije u mom mozgu.Uhvatio sam prvi avion za šeher..

Sljedećih dana sam marljivo pucao trbušnjake i sklekove,a u pauzama se konsultovao sa eminentnim svjetskim stručnjacima po pitanju stare devizne štednje..Rašo,haver iz središta finansijskih tokova,podržao je moje aktivnosti u MMF-u,tako da smo zakolutali neke stvari..bez naših delegata,bez potezanja vitalnog nacionalnog interesa i bez ublehaškog prepucavanja na liniji BL-SA-MO..

Moj angažman,prije svega intelektualni,na nekim gorućim problemima,priskrbio mi je neophodnu medijsku pažnju,koju iskoristih za reklamu svoje nove knjige"Pederaj na Fidžiju", u kojoj, na briljantan način,povukoh paralelu između presude Sejdić-Finci,sa čudnovatim ponašanjem dijela stanovništva na prelijepom otoku..

A  što se tiče izbora u Srbiji? Na Istoku ništa novo...

Stavka ona,amandman taj,član ovaj..Normalna je situacija da se u parlamentima koplja lome oko usvajanja budžeta ili rebalansa istog. Tu padaju i Vlade,opozicija najoštrije atakuje u takvim okolnostima...No,kod nas je taj proces još dramatičniji, da ne kažem napuhaniji.

Para ima,to je evidentno..porezi se naplaćuju uredno,mada može puno bolje.Samo je dovoljno pogledati kolika je stopa nezaposlenosti ili,recimo, stopa pokrivenosti uvoza izvozom i imati ćemo realnu sliku bh ekonomije.Zato i idu reforme,koje jesu bolne i teške,zato se i planiraju uštede na račun budžetskih korisnika.E,sad je tu na sceni politizacija na sceni.Kao, Oni neće takav budžet,jer smanjuje plaće,ukida penzije,smanjuje sposobnost državnih agencija itd. Dakle,puna im usta države, koju,već, decenijama vucaraju po balkanskoj kaljuži bijede i beznađa.Neće budžet,jer je samo jedan Bošnjak za njega,a Dodik se javno hvali kako je zeznuo Federalce po ovom pitanju...ovo je zvanična argumentacija odbijanja davanja podrške okvirnom prijedlogu budžeta i to od strane stranke,koja jeste u vlasti,ali koju naredne reforme opasno ugrožavaju..Lažna obećanja i nesposobnost kadrova dolaze na naplatu.Pitanje je samo da li će povući i ostale stranke Platforme sa sobom,ka dnu?

Sudeći po stavovima lidera tih stranaka,teško..Odlučan stav o tome da sve državne agencije i institucije ne smiju da trpe,niti da planirana umanjenja plaća diraju u obične i niže časnike(oficire) policijskih i vojnih jedinica..Isto tako,inicijativa da se ukine začkoljica iz Ustava,po kojoj se ne mogu smanjivati primanja izabranih predstavnika daje nadu da ima političara sa moralnom i ljudskom odgovornošću pred narodom koji ih je izabrao..

Sve ćemo vidjeti ovih narednih par dana...

Tog jutra se kanjon Neretve prolamao od siline našeg okršaja.U jednom trenutku je prijetila opasnost i Salakovcu,no uspjedoh ga navesti da se marišemo dalje od hidroelektrane.PG je obukao neko smiješno odijelo a la superman..garant još troši onu gandžu iz Avganistana.Plašt mu je više smetao,nego koristio,a pojas stezao pantalone ispod stomačine...Istina,pružio je veliki otpor,al protiv mojih moćnih "maj-gerija" nije imao rješenja.

Taman kad sam se spremao da ga otpremim na vječna lovišta,naiđe kolona vozila sa nekim guzonjom.Iz jednog od auta,proviri Valentin,naš High representative.Zamoli me,na čistom bosanskom,da ga poštedim i da će mu se pravedno suditi u Hagu.Legalista kakav jesam,prihvatim taj prijedlog,te odemo na meso kod Gojka.Zaglavio bih to veče sa Inzkom,da nisam žurio u Rajvosa...u trenutku dok sam prolazio pored Hadžića,javljeno m i je da je PG uspio pobjeći pratnji i da mu se svaki trag gubi na području Frankfurta.Opsovah,sočno,na čistom bosanskom,cijelu međunarodnu zajednicu i ustavni poredak Zimbabvea,te kontaktirah Vuka.Sudbina je moja da se vječno šaketam sa tim kretenom...

Razočaran,pa i malo umoran,svratih do raje u "mali Chicago"..par kafa kod Kljuke,koja šuplja u "obdaništu" i odmah sam se osjećao bolje i čilije.Prije odlaska kući,bacih jedan tiket u kladionici,da probam sreću....kako god,život se nastavlja.Znam da sam,kunjajući,prelistao i novine u krevetu.Turci se povlače iz BH Airlines-a,kao što se povukoše i iz Turk oil-a..Krivaja i Granit iz Jablanice malo živnuli..Politička prepucavanja u Srbiji,idu izbori,čak se i muftija kandidovao za predsjednika...Popokatepetl se probudio...Luda planeta,Zemlja,definitivno...

(Part two)

Pripreme su tekle svojim,uobičajenim, tokom.Ustajao bih ranom zorom,trčao do Boračkog i nazad,a usput bih nabrao šljiva i rezdelija u Hasanovom voćnjaku.Poslije tuširanja,pregledao bih jedan dio Ramba i par dokumentaraca o specijalnim jedinicama.Ložio sam se maksimalno na predstojeći dvoboj,tako da bih svako veče,nakon spuštanja državne i zastave FK Sarajva,poslušao"Eye of tiger",pa tek onda na spavanac.

U međuvremenu,Jerkon mi je dobavio par brzinskih i motoričkih karakteristika tjelesne garde Plitkog grla.Pomoću limesa i integrala(hvala prof.Fatkiću)riješio sam te algoritme i došao do zaključka da će biti bare-bare tj.biće gusto...Vuk je locirao,uz nesebičnu pomoć saboraca iz 101.brigade,one gnjide.U Neumu je,samo loče i ždere po lokalnim tavernama.Znači uvjeren je da će me razbiti..u jednom trenutku zažalih što nisam sprašio u Čile i tamo se počeo baviti misionarskim radom,no,već u drugom,pomislih kako bih iznevjerio Horde i čaršiju,te se bacih,još jače,na trening.

Usput sam,telefonski,odradio lavovski dio posla za par ministarstava,vezano za kreditni aranžman sa MMF-om i privlačenje investitora za realizaciju auto puta.Tek toliko da te svoje,državne,obaveze ne trpe zbog mojih ličnih problema.Bonove za restoran su,po mojim uputama,proslijedili Vuku i njegovim haverima,u znak zahvale.

U završnoj fazi visinskih priprema,sasjekla me je jedna vijest.KK Bosna je izbačena iz Skenderije,a našim premijerligašima je upitan nastup u evropskim kupovima,zbog velikih poreznih dugovanja!?Taman još jedan razlog da što prije razbijem ljigavca,peru-žderu iz Neuma,te se bacim na sanaciju gorućih problema u rodnom šeheru..

To be continued...

Leškario sam kod Willy-a na njegovoj vikendici u Ahatovićima,uživajući u proljetnom suncu,kada je zazvonio lentefo za hitnu reakciju.Još dok je zvonio,haragei me je upozoravao na veliku opasnost.Hitro sam se bacio na tlo,te sa par skokova se zavukao u grmlje.Uvjerivši se da nikog nema u blizini,pritisnuh tipku za javljanje.Muški glas,sa čudnim naglaskom,rekao bih slavonskim,samo reče"Pozdrav od Plitkog grla..budite dostupni ovih dana.."Odmah sam znao šta je posrijedi.Uostalom,nisam ni vjerovao da je mrtav,nakon onog našeg obračuna na Golanskoj visoravni..Tada mi je izvor iz Mossada rekao da nije preživio moje razorne udarce i da je sahranjen negdje u Bejrutu.Da,nisam imao vremena da provjeravam tu priču,jer me je Abu Mutab čekao sa malim "pajperom",da letimo nazad za Istanbul...Sada mi je bilo jasno da sam,ipak,trebao provjeriti tu informaciju,pogotovo zbog toga što me i nisu baš gotivili u toj izraelskoj agenciji...Sabotirao sam im par akcija na Bliskom Istoku,a i nikad im nisam dao šifre za tajni jezik naroda i narodnosti Švrakinog sela,kojim sam komunicirao sa pojedinim obavještajnim agencijama.Čak su mi nudili i da snime film po uzoru na legendarni"Ključ za Rebeccu" i da sva lova od zarade pripadne mojoj malenkosti.Odbio sam,kao još neke poput njih(MI6,CIA...)"Ašite-punjo Arac- kunjo"im rekoh,a oni i dan danas rješavaju taj rebus.

Sada je bilo pitanje šta,kojeg đavola,hoće taj zlotvor i na koji način je došao do mog tajnog broja.Odlučih da se povučem u svoju secret bazu kod Bjelimića i da tamo pripremim svoju odbranu..Jer,bez sumnje,ima namjeru da me napadne.Ionako mi je ponestalo travki i biljki od kojih sam spravljao svoje čajeve za snagu i koncentraciju moći.Dok sam jurio putem ka Konjicu,opet je zazvonio telefon.Raja iz Zgrade zajedničkih institucija,kažu da hoće da im smanje plate,a u pitanju je i donošenje budžeta.Ohrabrih ih sa par riječi,te obećah da ću im pomoći čim rješim jedan svoj privatni problemčić.Uostalom,još sam malo ljut što mi ne poslaše par bonova za onaj njihov restoran,pa moram,kao i ostali,jesti kod kuće ili po grillovima...

Prva stvar,koja mi je pala na pamet,dok sam ulazio u tajni tunel kod sela Svijenče,jeste da nazovem Vuka sa Jasena.On će sigurno znati više informacija o Plitkom grlu i onjegovoj trenutnoj lokaciji.Naredni dani će donijeti konačni okršaj između nas dvojice..Istina,on će sigurno imati pomagače,a ja sam potpuno sam.Čak je i Wayatt Earp imao D.Hollidaya kod OK korala,no ja ću se morati pouzdati u se i u svoje kljuse...

Tek toliko da otipkam par riječi..Tipkam,dakle postojim,kao što bi rekli blogeri,internet luđaci,te ostali ovisnici o raznoraznom tipkanju bilo čega.

Kiša vascijeli dan,tekmi na tv-u bruka,curi subota lagano...

Redovno smo tabanali,dobroznanom rutom Puta života,da bi prisustvovali predstavama u Kamernom ili kakvoj svirci u "Slogi" ili FIS-u..Vodio sam i evidenciju,po kojoj smo bili na stotinjak takvih happeninga u opkoljenom gradu..Nekako me se najviše dojmila "Kosa",koju smo gledali nekoliko puta..ili koncert B.Dickinsona u BKC-u i koncert "Rock under the siege" u prepunij Slozi.Nestvarno je sve bilo..kao da smo živjeli u paralelnom svijetu.U jednom su ginuli i bili ranjavani naši najmiliji,naše komšije,patili smo se bez vode,struje,hrane....dok smo,u drugom,uživali u predstavama,koncertima,ratnim dernecima...Dok smo u jednom polagano umirali,drugi nam je davao nadu,novu snagu da izdržimo sve jade i belaje.

Zato,ne trebamo sebi dozvoliti da zaboravimo...da potisnemo u nepovrat te Dane ponosa i slave.Ovo je moj skromni doprinos.........

Sarajevo će biti,sve će drugo proći.

Sarajevo,1992-1995.

Malo je,tih dana,utihnulo..u toku je "agresorsko pregrupisavanje snaga,u cilju pripreme nove ofanzive na području djelovanja Prvog Korpusa",kao što su mediji javljali.Tako smo i mi,koristili takve dane,te nanosili vode i drva u velikim količinama..Problem je bio što na Mojmilu više nije bilo ni grančice,a kestenovi iz naše ulice su,odavno,isparili u atmosferi..

Načuli smo da raja ide na Žuč,brdo iznad Buća City-ja...kažu da ima dosta šume,ali da je rizično zbog blizine prvih borbenih linija...Ionako je gore bilo opasno,jer su brđani svakodnevno orali granatama to područje..Odlučismo,Dovla i ja,da probamo jednog dana,pa šta bude.Civare smo organizovali i ranom zorom krenuli..

Dan je bio lijep,miran..kao da smo pošli na izlet..Nele je imao kuću,odmah ispod tog brda,tako da nam je dao pregršt važnih informacija...Međutim,mi ugledasmo mali šljivik,odmah s početka.Već umorni,odlučismo da tog dana "oborimo"par šljiva,pa ćemo drugi put na vrh..Tako i bi.s tim da smo kritikovani od mnogih što smo posjekli šljive...

Išli smo,kasnije,mnogo puta..znali smo pod granatama,testerati gelerisana stabla bukve ili graba i skrivati se u napuštenim rovovima,ako baš zagusti..Tina,kuja iz našeg naselja,nas je često pratila.Bilo je i dobrih provala..jednom sam u sandalama išao u drva,D me je zajebavao cijeli rat zbog toga....ili kad je Sancco,popevši se na vrh Žuči,odradio seriju sklekova....tek je po povratku shvatio koliko je taj poduhvat naporan,gurajući pune civare panjeva..Ado je,jednom,neeksplodirani tromblon zatakao za pas i tako ga donio u Švrakino...Roki je bio najjači...lik je znao dovući po dva metra drva odjednom.Prašilo bi iza njega,a on bi galamio "Roke,koke!!",valjda nas tako stimulisao i bodrio...Poslije smo,po Neletovom nacrtu,sklepali velika kolica,te nam je bilo puno lakše...

Kada bi baš grmilo,krili bi se po haustoru ili podrumu kod Jere...čim bi malo utihnulo,poput mrava bi izlazili iz mravinjaka,svako na svoju stranu..neko ka Vodovodu,neko prema Žuči,neko na liniju,a neko po humanitarnu.Život nije stao,trudili smo se i borili da nešto doprinesemo kući...

Ima neka tajna veza,koja isprepliće sudbine Sarajeva i četvrtog mjeseca u godini...Toliko se značajnih i istorijskih stvari izdešavalo u tom gradu,tokom tog mjeseca,tako da taj april i ima poseban status.Još samo da je i Princip ubio prestolonasljednika F.Ferdinanda nekad u četvrtom,a ne u šestom mjesecu i to bi bilo definitivno to.

Nešto kontam,da su partizani znali,tog aprilskog dana,dok su silazili niz Vratnik prema centru,da će se ,47 godina poslije, desiti takav zločin,šta bi i kako bi reagovali?Da li se to moglo i kako spriječiti?

Neka je vječna slava oslobodiocima Sarajeva i neka je vječni rahmet i spokoj svim žrtvama opsade Sarajeva 1992-1995!

...Budan sam,a sanjam Sarajevo, grad dobrih ljudi, vedrog duha. Isto tako, pomislim i na Bosnu, a i Hercegovinu još više,jerbo potekoh,po ocu i majci, odozdo..Mislim,dakle, na domovinu lijepih planina, bistrih rijeka, maglovitih kotlina i posavskih ravnica...

Trznem se, a na tv-u vijesti...Grad moj, zatrpan snijegom, smećem,idiotlukom, amaterizmom, primitivizmom,provincijalizmom.Domovina moja podjeljena,očajna,gladna i žedna,pored toliko rijeka i oranica..

Šta ćemo sad,sunce vam kalajsano?Šta ćemo sad??

Sjećate se, pomenuh jedared da mi par likova iz vrhuške dođu nešto love..Da, odem ja ,neki dan, da ih obiđem..nigdje nijednog!? Ufurali se, kažu, u te svoje uloge narodnih deputata, samo šibaju po svijetu..Istina, ima i onih što obilaze razne zaseoke u sklopu obavljanja vanjskopolitičkih poslova..ima i onih koji vise u Beogradu,da li na splavovima ili kod jarana Bokija kući, ne zna se..ima i onih koji se stalno povlače po sudovima,radi namještenih,politički motiviranih, optužbi..ima i onih koji kriju visoke goste iz Turske,valjda su oni njihovi ekskluzivni zastupnici, šta li!?...Tako se razočarah, da moradoh skoknuti do "Jagode" da se okrijepim..Pare te halalih, ali doći će Cica na kolica..

Ne prođe ni par sati, taman sam se raspričao sa rajom, uz mezetluk i klipove, kad me zasvrbi desna obrva..Znao sam šta je posrijedi, te izađoh da obavim telefonski razgovor sa Zagrebom. Da, bio je Zoka premijer, sjeban pravo. Kaže,kad je bio nedavno kod nas, neko mu mazno šlajpek...unutra mu sve kartice, partijska,..Hajd, obećam mu da ću to završiti,ako mi odradi dug od havera mu iz sestrinske partije..Tako i bi,ja mu nađoh šlajpek,preko Fikreta, starog lisca sa Čobanije.Plus, Zoka mi je završio par dionica INE, ali samo da šutim..

Dok sam hitao kući, umalo me ne zgazi Atko taksista..Kaže da me treba Suljo i to hitno...Do kasno u noć sam trpio jecaje mog Suljage, dok je od mene tražio da poboljšam njegov ugled u narodu, tj. da to odradim onako marketinški, prefrigano.Savjetovah ga da siđe iz dvora dole, među raju,,da se malo druži i sa običnim ljudima,a ne  samo sa laktaškim,licemjernim mulcima.Oduševljeno je pristao, a to sam mu dobro zaračunao, pridodavši i prijašnji dug..Taman će mi dobro doći za kurs skijanja u Kranjskoj gori..

Naravno, dočekao sam i preostalu dvojicu..samo što su oni opaki igrači, tako da ču te aranžmane ispričati samo u prisustvu advokata, po mogućnosti međunarodnog..

Jedva dočekah prvi let za Ibicu i spraših istog trena..Tako me je išlo ove hefte, pa nisam htio da nešto izmalerišem..

Čujemo se još..

Šta li to sa sobom nosi svako proljeće, pa tako uzburka ljudske duše i uskovitla,poput uragana, situaciju na cijeloj planeti?

Rekoše za ove bune,od Tunisa do Jemena, da su Arapsko proljeće. Garant ih je tako nazvao jedan od pomoćnika zamjenika šefa nekog ureda u CIA-i, dok su analizirali situaciju u arapskom svijetu,u pauzi rješavanja Irana i eventualnog izraelskog napada,zbog eventualne nuklearne prijetnje..Puno posla na međunarodnom planu za Bijelu kuću, u godini kada se dešavaju izbori, a Romni prijeti li prijeti...U Avganistanu greška do greške, a svaka se plaća životima avganistanskih civila..pitanje je kako se povući iz tog grotla, a zadržati ugled svjetskog policajca?U Siriji bijesne sukobi provladinih snaga i pobunjenika, ko koga podržava i plaća..puno je umješanih,puno je onih što okrvariše ruke u toj zemlji, a pravi sukobi tek predstoje..

Grke, sa druge strane, spašavaju partneri iz EU,posuđujući im brdo milijardi eura..kad će im to lijeni Grci vratiti, ptice znaju!?

Oko Foklandskih otoka opet napetosti..Englezi ne odustaju od tih otočića, mada nema nikakve logike, sem one kolonijalne, da im pripadaju.

Putin opet na čelu Rusije, iako odatle i ne silazi već desetak godina..ako uspije uzeti i sljedeći mandat,nakupiće 24 godine vladavine...taman da bude uz bok slavnim ruskim oligarsima.

Proljeće?  Kalendarski, da..eto nam ga za koji dan.Prije sam mišljenja da idemo ka nekoj kataklizmi, pa čak i Sudnjem danu..da li zbog nuklearnih bojevih glava,da li zbog neke prirodne katastrofe..U oba slučaja, odgovorni će biti ljudi. Samo što tada neće biti pametnih analitičara, koji će to okarakterisati nazivom tipa"Pustinjska Oluja"..neće,tada, biti ni nas, ali ni vođa,predsjednika,magnata,tajkuna,hadžija,kraljeva,careva..Kao što kaže naš narod..jedina pravda na ovom svijetu, što nas sve čeka isti kraj,ista sudbina.

Počeh o proljeću,baš kao da će uslijediti kakva romantična proza..završih sa kataklizmom čovječanstva..Bućkuriš pravi...

Hajd  na stranu što volim Barsu odavno, ne samo ovih zadnjih godina, pa ga gotivim. Hajd na stranu što, kao takav, dočekah svojih pet godina(!?) da se naslađujem u mahali,dok ljubitelji Reala klimaju glavom,dok im opisujem svih pet golova što zabi jadnom Leverkuzenu..Zabio je Leo, al ne na onaj sebični, ronaldovski, način, već kao najbolji svih vremena, kojem cijela ekipa trči u zagrljaj, a svaki stadion u svijetu se poklanja tom čarobnjaku...Leo,uostalom, sam uvijek stavlja ekipu ispred sebe, svjestan koliko podrške ima od svojih saigrača..Baš kao u onom vicu, kada na sastanak sa nekom starletom povede i Xavija i Inijestu,pravdajući se riječima:"Ja bez njih ne znam zabiti!"

Gutao sam ja gorke pilule godinama, zbog Zidana, Raula,Del Piera,iako ruku dajem da je i ondašnja Barca bila bolja i ljepše igrala..Svaka čast svim nabrojanim, pa i ostalim klasama, ali mislim da su svjesni ko je imperator ,fudbalski mag, svih vremena..

Nešto kontam, da li bi bilo moguće ustrojiti društveno-politički poredak države, koristeći šablon Barce i njenog načina igranja fudbala. Zašto bi bilo nemoguće imati jednu vladu,koju bi predvodio neki genijalac poput Lea? Bilo bi cool rasporediti ministre u ofanzivnu formaciju, sa izuzetno probojnim bokovima i inteligentnom odbranom, sa fokusom na što veći posjed lopte, zar ne? U svijetu bi vrlo brzo stekli simpatije i zavladalo bi veliko interesovanje, u smislu tom da šalju svoje ljude da uče od nas..Koordinacija između entiteta bi bila maestralna i efikasna, baš kako nam to predstavlja trio Xavi, Inijesta i Fabregas.Od svih vanjskih uticaja i petljanja u naše stvari, koristila bi nam granitna odbrana Pique-Puyol na nivou države, uz veliku podršku entitetskih "veznjaka", već spomenutih. Realizacija i poentiranje bi bio zadatak za one ministre što nas predstavljaju u svijetu, bilo politički bilo ekonomski bilo kulturološki.Tu nam treba,dakle nekoliko kreativaca sa maštom, koji će kopirati Messijevu genijalnost i galantnost u pobjeđivanju..Možda vas ova priča podsjeća na one predizborne spotove Združene liste.uoči prvih ili drugih poslijeratnih izbora.Ti spotovi jesu bili simpatični, no šmekali su idejom"važno je učestvovati.."Sada nam trebaju pobjednici, a ne luzeri..sada nam treba ekipa poput Barce,a ne Pofalićkog(uz dužno poštovanje prema ovom poznatom sarajevskom niželigašu)..

Leo, uživaj majstore,još dugo,dugo godina..možda se nekad, negdje, sretnemo...na tom pobjedničkom putu, mi i ti.

Stari je redovno dolazio pod gasom, poslije osmomartovskih druženja u firmi. reče mi jedan poznanik. Da, ništa novo, baš kao i moj i većina drugih očeva..Kući bi ponijeli buketić ili kakav poklončić, reda radi..Ne da oni nisu poštovali i volili svoje žene, nego su ,jednostavno, upadali u te šablonske proslave svih praznika, pa tako i ovog, u ono doba socijalističko-patrijarhalnog uređenja SFRJ. Dok bi majke deverale kući, oko djece, oko ručka...oni bi se zarakijali u menzama svojih OOUR-a...Danas, u ova luda vremena neokapitalizma, sa primjesom feudalizma i reformiranog primitivizma, kataklizma svih postulata modernog, zdravog i naprednog društva je, izgleda, neizbježna..Da pojednostavim, bez ovih "izama" i jakih riječi. Premalo im pažnje poklanjamo, previše od njih očekujemo.Da ih je više u parlamentima i vladama, vjerujem da bi nam bilo bolje..

Ne vazim ovako, čisto onako zbog ovog datuma...Ne umiljavam se,ovim, svojo dragoj...ipak sa njom komuniciram na staromodan način-riječima i dodirima..Ni majci se ne izvinjavam, što je ponekad zaboravim nazvati. Znaju One da ih volim, znaju One da nisam takav.

Samo želim da im čestitam Dan žena, neopterćen istorijskim značajem tog datuma i šabloniziranjem i komercijalizacijom istog.Šta god im kažem danas, tako im govorim i ostalih dana u godini, kojih je čak tri stotine i šezdeset i četiri!

Navukosmo se, Ona i ja, na Hercula Poirota na HTV-u, nedeljom prijepodne...Trznemo se rano ujutro, nešto pregrizemo, pa onda otkunjamo turu do serije..Neko bi sada rekao da je gotivnije skoknuti na Igman, na svjež  zrak, ali nama je gušt upravo ovakav redoslijed stvari.

Istina, ponekad se i razocaramo, jer bi Porot rješavao slučaj krađe dijamanta ili hrpe obveznica..ipak su bolje one, u kojima ganja ubicu(e). Poslije serije bi srknuli kaficu, pa se zadeverali oko ručka....i tako bi iscurila još jedna nedelja..

Sjećam se onih nedelja, nekadašnjih, kada bi pogledali partizanski film, u okviru kultne emisije "Dozvolite da se obratimo"..Naravno, najdraži su nam bili oni udarni, poput Kozare, Sutjeske, Neretve, Valtera..onda bi izletili vani i prepričavali kako su Ljubiša i Bata rokali Švabe i domaće izdajnike. Onda bi opleli po fudbalu, sve do mraka...tada bi bacili koju turu žmire i bjež kući na spavanje..

Malo poslije, nedelje bi kratili uz Beverly Hills, šetnju i ostale pubertetske zanimacije..Istina, mi muški smo kasnije sazrijevali i dok bi naše drugarice iz razreda maštale o onim iz starijih razreda, mi bi se svađali oko Sarajeva i Želje i trunili o glupostima..

Nedelje, one ratne, su bile poput svih drugih dana..Svaki dan je bio isti, bez vode, bez struje, bez ičega...tako da se tih nedelja nevoljko sjećam.

Vjerovatno će doći i one nedelje, koje ćemo provoditi u društvu djece i unuka, uz domaće kolače i sarme i pite i dobar grah..Kod nas su, ionako, porodična druženja sinonim za dobru klopu i rasturanje istom..

Tako nam,dakle, curi sedmina života..pa i nije tako loše!?

Na san mi, neko veče, izađoše neke slike iz rata..ono kad bijasmo gotovo četiri godine "under the siege", sjećate se?Valjda ova prepucavanja oko Dana nezavisnosti, pa na tv kanalima  vrtiše emisije o tom periodu, te mi se to sve vratilo u carstvu snova..

Gotovo cijelo vrijeme rata, provedoh u Svrakinu..bili smo, relativno, daleko od prve linije, ali su nas derali granatama..dosta raje je  i zijanilo..Vremenom smo smo oguglali na sve, jednostavno smo znali kada điberi gađaju preko nas ili oko nas, pa smo ležerno pucali "lore" u parku..Naravno, bilo je dana koje bi proveli u mraku haustora, vrteći pedale  Dejinog( poštarskog)  bicikla i tako proizvodili el.energiju..Dejo je, pred kraj rata prebjegao na drugu stranu, Dejo je danas u Srbiji, kandidatu za prijem u EU..Sjećam se i dana kad se Tale ošišao, imao je najdužu i najbolju kosu u raji, koja je baštinila ideje heavy metala..Ake, Dovla,Ecco,Halil..svi se ošišaše,te tada spoznah da to sranje od rata neće trajati mjesec-dva, nego puno duže..A điberi su nas i dalje handrili,granatirali, izgladnjivali, patili..

Bilo je perioda i tzv. primirja, koje bi mi koristili da skoknemo i do grada,na predstavu, kakav  koncert..čak bi tramvaji proradili, od Čvile do Čaršije, dok ne bi zarafalali sa Jevrejskog ili Šopinga...Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, sve isto, nada sve tanja i tanja...

Sjetih se i naših odlazaka u drva na Žuč..poranili bi, pa s civarama na Orlić, a vremenom i do same prve linije...Doživljaja je bilo i prilikom čekanja u redu za vodu...ko je bio, zna o čemu pričam..Sjetih se i mame, kada je bez daha doletila u stan, misleći da je vidjela moje kanistere kod Vodovoda, gdje je bio masakr..Svako od nas je, naime, obilježavao svoje kanistere, da ne bi bilo zabuna. Imao sam namjeru da idem tog jutra, no ne odoh, srećom je bilo vode u kući.Tom prilikom je poginuo naš jaran Emir, nek mu je vječni rahmet..

Tako značajan i stresan period u mom životu mi stade, te noći, u niz kratkih filmova...tako kratkih, no bolnih, koje je nemoguće poredati u neke rečenice i ukomponovati u jedan ovakav tekst. Samo htjedoh da kažem koju riječ, da se ostane neki trag, a da i vas podsjetim....Možda jednom, možda jednom baš sjednem i povežem sve te kratke filmove u jednu cjelinu..Možda jednom, jer to zaslužuju i Emir i Namik i Bakir i čika Brane i svi poginuli iz moje mahale, mog grada, moje države...

P.S. Da, da nije bilo Kamernog, Obale, Sloge..da nije bilo tog nepobjedivog sarajevskog duha, ko zna kako bi sve to završilo??Možda bi još trajalo..??