Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

22.09.2018.

Jedna od onih noći

Jes'...Jedna od onih noći, teških, što tugu golemu donesu..nekakvu ružnu, odvratnu, tugu..i sve mi se čini da me sav besmisao svijeta i svemira posjeti i cima me i provocira me, sve do zore...i tek me u praskozorje popusti, onako izgužvanog i sažvakanog me ta besmisao ispljune u novi dan..Fuj...mrzim ovakve noći...Znam da ih se teško kutarisati, znam da će se vraćati..Jedna od onih noći, kada me sve boli..i sve mi smeta..i kada bih volio, a i ne bih volio biti sam..Jedna od onih noći kada ne prepoznajem sebe, kada ne volim sebe..Fuj...Mrzim ovakve noći..Baš ih mrzim.

22.09.2018.

I got the feeling

Bio malo vani...ima u Sarajevu mjesta za izaći, poslušati svirku..malo s prijateljima šuplju baciti, politiku i sport pretresti..Svirka bila dobra..Francuzi, cura i momak..i baš neobično..i neobično fina noć, nakon jedne pauze...Ide život dalje...:)

20.09.2018.

Die hard

Na tv-u ide Umri muški 3...Po ko zna koji put gledam..jbg..volim ovaj serijal filmova..Možda iz istog razloga zbog kojeg sam najviše volio čitati avanture koje je proživljavao Mister No..One, koliko toliko, realne priče i akcioni junaci koji prime i batina i krvavi i poderani se nekako izbore za pravdu...Počeo danas i raditi, zato nakon filma odmah u bešiku..Da ste mi dobri, zdravi i uzbrdo brzi svi!

19.09.2018.

Sreća

Ono kad kažu, malo mi za sreću treba. Ok, ima onih malih, svakodnevnih stvari, događaja ili reakcija ljudi oko nas, koje nam izmame osmijeh i znatno uljepšaju dan. I u tom smislu, može se reći da malo treba za osmijeh, za radost. Al' za sreću...za sreću puno treba, mnogo treba. Za sreću nam treba zdravlje, vlastito i svih voljenih oko nas. Za sreću nam treba neko ko će nas grliti i za ruku držati dok nas ima na svijetu ovom. Za sreću nam, fakat, treba mnogo. Zdravlje i ljubav, prije svega. A kad razmislimo, to je sve. Sve!

18.09.2018.

Šbbkbb

Šta bi bilo kad bi bilo...Ne volim sebi postavljati takva pitanja. Da sam onda ono, da sam onda ovo..Bilo. I prošlo. Nema kajanja. Nema tuge. Nema straha. Bolje gledati ispred sebe, nego se stalno osvrtati.

17.09.2018.

Mjesečnica

Danas je tačno mjesec dana otkako me strefio infarkt. " Strefio infarkt"...žargonska formulacija srčanog udara i trenutka u kojem vas stotinke dijele od smrti..stotinke ili sudbina ili nafaka, šta već..Kako ranije rekoh, nisam nešto posebno doživio, niti sam nešto novo spoznao u tim trenucima..niti mi je život letio pred očima, niti sam vidio svjetlost, ništa..baš ništa, osim onih plafonjera koje sam gledao dok su me vukli hodnicima bolnice..to me malo podsjetilo na scene iz filmova..kako dosadno, zar ne? Ni blizu tih scena iz filmova ili iz ispovjesti ljudi koji su preživjeli slične stvari. Al' jesam pomislio...pomislio jesam na drage ljude, na porodicu..jesam, to jesam..pa se i upitao dal' ću im nedostajati, ovakav kakav sam? Dal' ću im faliti? Elem, eto danas je prva mjesečnica nastavka mog života. I raduje me što je tako. Raduje me, ne samo zato što sam živ, što sam još tu. Raduje me, jer moram još toga uraditi..Moram. I za sebe. I za ljude oko sebe. I srce moje, sanjarsko..Srce, koje me vodi u svemu i vodiće me dok god me bude.

15.09.2018.

Subotnje guzeljanje

Treba početi tekma..Liverpool u gostima kod Tottenhama..Jesam, ohladio sam i nisam ni blizu zagrijan za fudbal kao ranije. Al' eto, pogledam ja Redse, svoje Sarajevo, Barcu, kad mogu..tako ću i ovo subotnje guzeljanje na sat i pol prekinuti i pogledati tekmu. A dobro je i ovo guzeljanje i kunjanje. Kunjanje..ti veličanstveni trenuci čovjekovog bivstvovanja i postojanja. To lepršanje između jave i sna..Majke mi, uveo bih kunjanje i u škole, kao obaveznu, svakodnevnu aktivnost u trajanju od jedan sat. Isto tako i na fakultete. Kunjanje je neiscrpno blago čovjekovo, spas za um, spas za dušu i za srce. Al' fakat jeste...bez zajebancije!

12.09.2018.

Mamu im nacističku...

Napokon i jedan šamar Orbanu, ali i ostalim Orbanima. Ima njih i u Slovačkoj, Poljskoj, Francuskoj, Njemačkoj..ima ih i u susjedstvu..ima ih i kod nas, koji bi koliko sutra stali uz bok nekim novim fašističkim falangama, pa nas opet pretrpanim vozovima prebacivali u radne logore, sve pod parolom da nas rad oslobađa. Mamu im nacističku...

11.09.2018.

Oduvijek i zauvijek

Trebam te. Jako te trebam. Nisi san, nisi fatamorgana, nisi fantazija. Postojiš. I dišeš ovaj isti zrak. I isto nebo gledaš. I isto sunce te grije. I kiše mi te donesu..i vjetrovi me miluju rukama tvojim i zimu najave..Pa i glas ti čujem, osmijeh tvoj mi sa svakim proljećem dođe..Znam da postojiš. I tako te trebam. Dođi mi. Dođi, tvoj sam oduvijek i zauvijek.

10.09.2018.

Run to the hills

Da je nekako u brda pobjeć'...I tako se spasiti i poštediti se ove lakrdije od predizborne kampanje. I poštedit' oči, uši i vlastito dostojanstvo od ovih istih, ofucanih likova i njihovih ispraznih, otrcanih obećanja. Jadni mi...jadni smo, svakako.

09.09.2018.

Prdimahovina...jedan dan.

Jah dana i prdimahovine, k'o što bi Minka Reufova rekla. Bar sam jutro iskoristio, lijepo, septembarsko, sarajevsko..i prošetao. Sve poslije je za zaborav. A bude 'vakijeh dana...jbg.

08.09.2018.

Zapitaš li se ikada?

Zapitaš li se ikada...? Zapitaš li se gdje ćemo sutra biti? I sve one boje, koje volimo, kojima su životi naši bojeni i obojeni, dal' će izblijediti..ili će i dalje biti jasne, čiste, bez mrlja? Zapitaš li se dal' ćemo zgrabiti taj komad sreće koji zaslužujemo, kojeg iščekujemo? Zapitaš li se...ili je po onoj, nek' bude kako bude? Zapitaš li srce svoje, čovječe, šta želi i šta ga veseli? Zapitaš li se gdje su te ruke da te grle, te ruke koje sanjaš? Gdje su te oči da miluju te, te oči koje sanjaš? Zapitaš li se, čovječe, šta želiš od života svog? Da ga živiš..ili da čekaš da prođe, pa kako god i kakav god?

06.09.2018.

Jarun 2018

"Jedan sekund. Samo jedan sekund da mi je..Dovoljno da osjetim. Dovoljno da spoznam. Dovoljno da mir pronađem. Nek' desi se taj Veliki prasak. Samo jedan sekund..." Tu zastade, pa srknu podobar gutljaj kafe iz one njegove šolje, uspomene iz Sirije. A mi svi zinuli u njega, iščekujući nastavak. Otkako se vratio iz tajne misije, nije bio onaj stari. Ranije je budalesao, šprdao se sa svim i svačim, koliko god da je opasno po život bilo. A bilo je vazda opasno biti jedan od Ratnika svih ratnika. A sada je ozbiljan, baš ozbiljan k'o pečat. I zamišljen, stalno zamišljen... Možda smo trebali nekog drugog poslati. Njegova opčinjenost Kolindom, njenom plavom kosom i bujnim grudima, bila je svima nama poznata. I kada smo dobili zadatak od klijenta da ubacimo nekog u njenu blizinu, te da provalimo koji je njen stav o sve češćim napadima stršljena u slavonskim selima i u posavlju, ali i o velikoj krizi na hrt-u i preprodaji ulaznica u Rusiji, on se odmah javio. Klijent je bio, dakako, naš beogradski jaran, inače dobar prijatelj Dačićev i čovjek kojeg je njegova stranka itekako pratila. A pratila ga je i bosanska obavještajna služba, pa smo trebali, de facto, odigrati trostruku igru. Da i Vuk bude sit, ali i da el-Bake bude namiren, a i Kolinda zadovoljna. U nastavku priče klijenta ćemo zvati On. I na redovnim pressicama u Klubu pisaca smo ga predstavljali kao On, te nema razloga da s takvom praksom i dalje ne nastavimo. Plus što se tu i Taći upetljao, ali i neki opasni likovi iz Preševske doline, koji grdne pare daju da saznaju ko je On. Ipak je visoki moral i etika jedan od simbola Ratnika svih ratnika, te ne smijemo dopustiti da se identitet Njegov otkrije. Pa kolika god da je lova u pitanju i koliko god da smo dobri i sa Hashimom. Elem, počela je tajna misija kodnog naziva " Jarun 2018". I bilo je zajebancija. Bilo je frke, jurnjave Bundekom, čak su našeg agenta s noževima naganjali maksimirskim parkom. Upetljala se tu i ustaška paravojna skupina iz Argentine, ali i Kolo srpskih sestara iz Čikaga je imalo svoju računicu. Ludnica je vladala Zagrebom tih dana, a tako je to kad se Bosanci upetljaju. I sve je glatko išlo do trenutka kada je Kolindi otkrio da je miljenik nacije D. Ćosić, komentator, preprodao par ulaznica i uzeo bruku kuna. To joj, u stvari, nije smio reći..ali, avaj, ta plava kosa i te bujne grudi..podlegao je atmosferi i svašta joj izbrbljao, dok je nastojao da je strastveno obljubi u motelu na periferiji Zagreba. Jebi ga, šteta je bila već napravljena. Za tu informaciju smo trebali inkasirati pet miliona kuna, koja bi značajno ubrzala radove na izgradnji naše baze kod Bileće. Elem, on je dobio bujne grudi, dobio je plavu kosu, mrsio ju je dok zora pukla nije nad Zagrebom. A ratnici, a mi smo izvisili za petaka..Jebi ga..Nakon svega, on se svima nama ispričao i donirao pet miliona kuna, što je na našem Savjetu i prihvaćeno i oprošteno mu. Kroz par mjeseci će, vjerovatno, izbiti afera zbog manjka novca iz predsjedničinog sefa u Banskim dvorima, no o tom potom. Upravo nam je sve to i pričao, u predvečerje izbora u našoj Bosni. Bulaznio je o Velikom prasku i bujnim grudima, Kolindinim. I o onoj noći kraj Save, kad ju je spasio od roja stršljena, pored zaleđenih hrvatskih specijalaca, usranih od straha. Ali, razumjećete što ćemo ipak sve detalje, te intimne detalje, prešutjeti. Kolinda je dama, nije fazon. Elem, toliko posla je pred nama. Ratnici svih ratnika su pred, vjerovatno, najvećim izazovima otkako postoje. Svakako ćete o detaljima operacije "Jarun 2018" biti upoznati na našoj redovnoj pressici u Klubu pisaca. Da, o svim detaljima, sem o identitetu Njegovom. Taj naš On će imati veliku ulogu i u narednom periodu, možda i presudnom za opstanak Bosne, a i Hercegovine. No, sabur...Sabur, dobri moji Bošnjani, sve će dobro po Bosnu ispasti. Mora.

06.09.2018.

Kapija

Ovo je poput kapije. Kada iz C faze želite u moje naselje, morate proći kroz ovu kapiju. I eto vas u mahali...

04.09.2018.

Pokažimo si...pokažimo da nam je stalo

Nekad malo posustanem, znaš. Nekad sam samo korak od toga da odustanem, da se povučem. Nekad sam i tako umoran, znaš. Sve ovo je normalno, ljudski, koliko god da je nenormalno velika i golema ljubav moja, jer dođu periodi sumnje, periodi malodušnosti i manjka samopouzdanja. Ako smijem, uopšte, za ljubav reći da je "nenormalno golema". Za ljubav, naime, ništa nije nenormalno, naročito njena veličina, njena golemost, ako se ona ikako izmjeriti može. Zato mi pokaži. Pokaži mi da ti je stalo. Znam da ti to ne ide od ruke baš. Nisi ti tip ludog sanjara, čija je glava vazda u oblacima. Nisi. Ali imaš srce k'o svemir veliko. Imaš toplinu koja led svaki otapa. Imaš zagrljaj najmiliji i najjači na svijetu. Imaš dušu, lijepu i čistu, onu pravu bosansku. Pokaži mi da ti je stalo, znam da jeste. Ali, pokaži mi, koliko god da je nezanimljivo osvajati srce već osvojeno, koliko god da to srce već tebi pripada i kucaće za tebe dok postoji. I zavedi me, riječju, mišlju, fotografijom..Zavedi me pjesmom, zavedi me pogledom, dodirom..Daj mi snage, jer samo ti to možeš. Zavedi me, jer katkad ja posustanem. Katkad pokleknem, u srce se strah i zebnja uvuku. Jebi ga... Tema je bila ljubav. I riječi su tekle, hitre, bistre, baš poput planinskog potoka. Zamislio je da bude u formi pisma voljenoj ženi. I riječi i misli su tekle, hitre, bistre...Sve dok se nit misli nije zapetljao, spetljao, sve dok nije shvatio da, u stvari, ne zna gdje će ga odvesti misli njegove i kako uopšte završiti taj tekst. Znao je sebe. Čim kaže, čim napiše "...jebi ga..", to je znak da pogubio se, to je jasan znak da ne zna, da ni naslutiti ne može, niti osjetiti, niti zamisliti. Bilo šta. Bilo koga. Zato je uzeo novi list. Zato je i napisao samo dvije rečenice. Neko je to lijepo rekao, lijepo napisao, što pročitao je nedavno. I baš su mu ostale te rečenice urezane. Za ljubav ne treba snaga. Ljubav jeste snaga. Potpisao se, predao rad i izašao vani. "Zaista je tako, jelde? Znaš ti, znam i ja da je tako. Za ljubav ne treba snaga. Ljubav jeste snaga. Jer, pokazujemo je, dijelimo je, dišemo je, živimo je...svakog dana. Svakog Božijeg dana. Zato smo jaki, zato smo ovako jaki. Zato ćemo uvijek jaki biti. Zato ćemo vječni biti, ljubavi moja."

02.09.2018.

A Lot Like Love

A lot like love. Ovaj film sam davno gledao..onako, sladunjava romantična priča, al' s dobrim glumcima koji su je iznijeli. I jedna mi scena ostala urezana..njih dvoje u autu, on joj kuka kako je raskinuo s curom, pa je davi s tim..a ona pojačava i pojačava tu pjesmu s radio stanice i natjera i njega da prestane pričati i da pjeva s njom..A gledali ste, vjerovatno, tu priču o paru koji se više puta sreće, putevi im se ukrštaju i razilaze, sve do jednom..Sudbina, karma, ljubav..A fin film. I znam da me se dojmio i prvi put, ali i danas kad sam ga gledao. Možda sam sada još osjetljiviji nakon srčanog udara, ko zna...možda je i kriza srednjih godina..možda..Šta god, baci čovjeka na razmišljanje o onome šta je bilo i o onome šta je ispred nas..Srce zna. Srce zna najbolje. Bar je tako kod mene. Srcu ću uvijek vjerovati, pa i sada kada je malo slabije nego inače..:) P.S. Šetao sam danas. Ne baš do Vilsonovog, to mi je još podaleko. No, fino sam prošetao i napravio par fotografija koje i obećah Ajni i Sreći. No, ne znam kako te slike prebaciti na blog, jer su kao prevelike za ovaj format. Objaviću kad skontam kako. Eto, Ajni, eto Srećo..:) Da ste mi dobri, zdravi i uzbrdo brzi, svi redom.

01.09.2018.

Lijenost je najgora bolest

Metiljao sam vazdan po stanu, uz tv. S guza na guz..Toliko mi je krivo što ne odoh negdje na planinu. Toliko mi je žao što bezze potroših ovako lijep dan. Toliko sam ljut na sebe. Lijenčina. Glupan. Konj. Da mi oproste te divne životinje.

31.08.2018.

Kad ga Jašar zašara

https://youtu.be/ZrYcp0hIUPk Krajem osamdesetih, tačnije na prelazu na devedesete, sa nekih četrnaest sam počeo slušati heavy metal. Seventh son..album Maidena, od njega je sve krenulo. I hajd' u naselju je već bilo ove starije raje koji su bili u tome i koji su nas uvodili u sve te grupe, oni su nekako nabavljali te kasete s kojih smo sebi presnimavali, na onim dvokasetašima. Jebo te, u Sarajevo bi došla možda jedna kaseta od Whitesnake-a, a kroz par mjeseci svi bi imali kopiju. Da, što bi kasnije stigli na red, to bi i kvalitet bio slabiji, al' nema veze. I marljivo bi snimali spotove s mtv-a, u tome je bila dodatna čar. Danas je sve tako dostupno, sa jednim klikom miša imate pristup cijeloj istoriji nekog benda ili muzičkog pravca. Tako da i Švrakino nije mnogo zaostajalo za ostatkom svijeta, iako nismo imali ni kablovsku, ni internet, ništa...samo strast, samo ljubav. Neko je otišao u malo žešćem pravcu, u svijet Sepulture, Kreatora, u podzemlje death i speed metala. Ja sam, ipak, više preferirao malo sporiji heavy metal i hard rock. I ok. Šta je posebno zanimljivo, bio je veliki animozitet između metalaca i pankera, metalaca i šminkera, pa i metalaca i narodnjaka. No, što je još zanimljivije, većina ove raje, metalaca, imali su  poštovanje prema jednom Sinanu Sakiću, Jašaru, da ne govorim o Halidu. Jeste tu bilo zajebancije i šprdnje, al fakat nisu ružno govorili o tim pjevačima. To mi je bilo fascinantno, samim tim što sam i ja kasnije, iza rata, bio na dernecima na kojima sam "pokupio" neke te pjesme, koje su nekako i ostale u meni, kao što su ostale recimo Fade to Black od Metallice ili Silent Lucidity od Queensryche-a. Neko će reći da smo svi mi, Balkanci, isti, da je to u nama. Neko će reći ovo, neko ono, al je ovo zaista za neku ozbiljniju analizu od ove obične jutarnje objave na fb-u ili blogu. Jutros mi pade na um ova Jašarova, jer sam čuo obradu na radio stanici. Uz dužno poštovanje prema svakom, jedan je original, jedan je Jašar. I fakat mi nimalo čudno neće biti poslušati album od Skid Row-a, nakon ove pjesme. Fakat neće. Lijep dan vam želim.

30.08.2018.

Jedno poslijepodne

Na hrt2 ide western, kojeg naravno gledam. A volim...volim ove filmove. Još od malena, kad sam i zavolio romane Zane Grey, Karl Maya, ali i western romane o Wayatt Earpu, Shane-u i Doc Holiday-u. Gutao sam ih, nisam ih čitao. Lijepo poslijepodne u domu, dok vani gori, Sarajevo je suncem okupano. Avgust polako izmiče, ide nam septembar.

29.08.2018.

Dobar ti dan, čežnjo, želim

Bezbeli da jesam. I ovaj dan sam s tobom započeo, još jutros rano, kada je zora pukla, pa me iz snova otrgla. I bezbeli da hoću i ovaj dan s tobom završiti, pa se ušuškati i opet snove zagrliti. Uvijek i zauvijek, čežnjo moja. Uvijek i zauvijek, dok god bude me. A nada živa..nada da dan će doći kada te više čežnjom zvati neću. I nemoj. Nemoj mi govoriti da bi mnoge druge presretne bile da im ovo kažem, da im ovako pišem. Nemoj. Te druge nek' čežnja drugima budu, te druge nek' sanjaju drugi. I nemoj. Zato nemoj, čežnjo moja. Samo me grli, tiho, nečujno, a ludo, a najjače, onako kako samo ti grliti znaš. Čežnjo moja, svaki dah moj pripada tebi. I budi. Budi na svijetu ovom, koliko god da nepravedan je i koliko god bolan da je. Jer, doći će dan kada takav biti neće, doći će dan kada će svijet ovaj tebe dostojan biti. I budi, čežnjo moja, diši ovaj zrak kojeg dišem i ja. I raduj se zorama, raduj se danima, pleši s noćima. Spoznaće oni svi..i zore i dani i noći..spoznaće oni kakvo srce imaš, ne moram im ja to pričati. Zato budi. Budi takva kakva jesi. Najdivnija, najmilija, najbolja. I sanjaj. Ne odustaj od snova svojih, čežnjo moja. Nikada ne odustaj od snova svojih. Dosanjat' ćeš ih, obećah ti jednom. Do neba, uvijek i zauvijek, obećah ti i to. Zato sanjaj, čežnjo moja. Dok god te ima, sanjaj. Srce koje kuca u grudima tvojim zaslužuje svu ljubav svijeta. A ja ću sanjati tebe. Samo tebe. Uvijek i zauvijek. I dok te čežnjom budem zvao, a i poslije, sve dok me na drugi svijet ne ispratiš. Živote moj, svaki dah moj pripada tebi.


Stariji postovi