Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

01.07.2018.

Junske noći u Sarajevu

Jesam ti ikada pričao, dok bih te gnjavio o svom djetinjstvu, o noćima ljetnim, junskim, sarajevskim? Školska godina bi tek završila, ali mi bi opet visili dole na školskom igralištu. I danju i noću. Ko kad su naše zgrade bile tik uz igralište, te je naše prirodno stanište bilo upravo tu. Tu je bio naš drugi dom, naš hram, naše svetište. Na gornjem i donjem igralištu naše osnovne škole. Danju bi loptu ganjali, iz tekme u tekmu, dok ne bi popadali s nogu. Ili dok nas ne bi majke izofirale pred svima, dernjajući se s prozora da dođemo na ručak ili bi nas tjerale u granap. Tada bi pokunjeno napuštali naš hram, naše svetište, a i svo društvo, ali opet žurno, hitro, da se što prije vratimo. Samo da što ne bi propustili, neku dobru tekmu, tuču ili bilo kakav događaj kojeg bi mogli kasnije prepričavati. Nas dvojica iz kuće, buraz i ja, pa bi se smjenjivali, iako sam mogao, kao stariji, koristiti tu pogodnost i njega forsirati da bude granapče. Ok, jedno vrijeme i jesam, dok nije ojačao i dok se nije počeo suprotstavljati i buniti. Dani, lijepi, bezbrižni, dani ko godina dugi, jer toliko toga bi se izdešavalo tokom jednog jedinog. Što u samom naselju, što na Mojmilu, pa dole uz Miljacku ili po parkovima Alipašinog..Ali, noći.. Te noći, ljetne, junske, sarajevske. Te noći ostaše u sjećanju, sada sam i siguran da sam ti pričao o njima. Počele se već i cure mjerkati, pa bi se, nakon dnevnih avantura i lutanja, presvukli u druge majice. To ranije, prethodnih godina, ne bi radili i povazdan bi bili u jednoj majici. I musavi, zguljenih koljena, poderani kao da smo ratovali. No, došle i te godine, kada smo noću počeli izlaziti u novim majicama i novim tenama, pa je i stara to skontala i zezala bi nas da je napokon došlo vrijeme da čisti hodamo naseljem, da je ne brukamo. I s nadom da će i Ona biti tu, da je starci još nisu odveli na more ili kod nekih rođaka u goste. Da, svako od nas bi imao neku Onu... Simpatiju. Ljubav života. Patnju golemu ko svemir, al' slatku poput meda, bagremovog. I trpili bi i provokacije jarana, trpili bi i muke Isusove, samo da je ona tu blizu, da nam se nasmije bar jednom. Ili da..ili da baci koji topli pogled dok te ostali hvale zbog silnih golova i asistencija na tekmi ili što nisi pičkica ispao u nekom fajtu s Alipašincima. I gitare bi bile..i te noći, junske, sarajevske. I miris pokošene trave, mjesec ko lubenica na zvjezdanom nebu. I lude prdibabe, uporne, dosadne, što nam se u lice zalijeću..I zrikavci, čiji smo koncert po cijelu noć slušali. Pričaću ti i ovim noćima, junskim, sarajevskim. Jer, isto je naselje, isto je igralište tu, tik do zgrade moje. I miris trave, pokošene, isti je kao nekada, nosnice miluje i podsjeća. I mjesec, baš kao lubenica, pun, nasmijan na nebu zvjezdanom. I dole, ispod naselja, krivuda naša Miljacka, ista kao i nekada. Starija, ali ista kao nekada. Baš kao i sam što jesam. I brdo Mojmilo je i dalje tu, nadvilo se nad mahalom našom. I neboderi Alipašinog polja, tamo preko ceste. Jeste, malena, sve je isto. Ali, ništa isto nije. Sve ću ti pričati. Snove moje poznaješ, one iz dječačkih snova. Sve ih znaš, pa ćeš i shvatiti sve moje priče. Pa i o njoj. Koju sam snivao, koju sam želio, koju sam čekao. Pa dočekao tebe, upravo tebe, kakvoj se i nadah onih junskih noći, sarajevskih, dok bi izlazio vani u novoj majici, a poderanih koljena i zguljenih podlaktica. A glave pune dječačkih snova i zelja..Sve ću ti pričati. O noćima svojim, junskim, sarajevskim. I ondašnjim, ali i današnjim. Zaista su posebne bile. Zaista posebne jesu i ovog juna. Zaista jesu

Dozvolite da se obratim

MOJI LINKOVI

moj grad
slike
teme
sport
saka-baka

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
20833

Powered by Blogger.ba