Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

14.10.2018.

Vraćam joj se...

Vraćam joj se. I onim zaleđenim prozorima, ledom okovanom krovu i tom pogledu s vrha..Sve mutno, nejasno, samo se naziru bijela brda, a gusta šuma, pokrivena snijegom decembarskim, zimski san spava. S proljeća, pogled pukne dole, na zlatnu dolinu, no sada se ona samo nazire oku koje zna da dole je, da postoji. Vraćam se u tu kolibu, istom onom stazom, istom onom prtinom kojom smo gazili zajedno. Ovaj put s jednim ruksakom na leđima. Ovaj put bez tvoje ruke u mojoj. Ovaj put se ne osvrćem, iza mene nema nikog, ovaj put nema tebe. Ne zastajem da bih dušu napojio i srce napunio osmijehom blistavim i obrazima rumenim. Samo naprijed, korak po korak, znam da smo ovaj put samo zubato sunce i ja. I nebo, koje će ubrzo izvedriti, a bojom plavom, čistom, prodisati. Samo da...samo da magla digne se. Sjećaš se onih čempresa, do neba visokih? Još su viši, čini mi se da im kraja nema..Zastao sam, želim fotografiju napraviti, samo da ih vidiš. A ruksak me žulja, lijen bijah da onaj remen produžim. Izgleda da će taj posao tebe sačekati. I hej...ponio sam Rat i Mir, Tolstojev. Želim da opet pročitam, dovoljno vremena je prošlo, vakat došao da opet gutam stranice sve do praskozorja, sve dok mi glava ne klone... A znaš koliko sam zaluđen tim ruskim piscima, baš kao da sam u prošlim životima stepama lutao, Sibirom, sve tamo do Vladivostoka, na krajnjem istoku. Kao da nisam s Balkana, kao da se ne rodih u Bosni, uz Miljacku i uz Bosnu, kao da su me Volga i Ural grlile, a ne Neretva i Drina. Jah...Vraćam joj se, malenoj kolibi, skroz gore na vrhu, snijegom okovane, planine. I našem snu. Našem prvom snu, sjećaš se? Jer, sanjam ja i dalje. Sanjam i otvorenih očiju, sanjam kada me noć ušuška, sanjam i sanjaću uvijek. Ruke tvoje trebam. Trebam ih da grle me, da mi kosu mrse. Trebaju mi da mi knjigu iz ruke uzmu, ono kada zora treba da pukne, a oči mi se sklope od umora. Trebaju mi..Ti mi trebaš. Ovaj put idem bez tebe, istom ovom stazom se penjem. Ovaj put idem sam. Već s proljeća, kada sunce jače postane, kada se i dolina zlatna ukaže, bićeš sa mnom. Znam to..jednostavno znam.

Dozvolite da se obratim

MOJI LINKOVI

moj grad
slike
teme
sport
saka-baka

MOJI FAVORITI
WickedmindedChika
Blog before time
Da ti izmamim osmijeh :)
Ljut ko Ris
Bojis li se mraka
Bosna preko Oceana
Laprdam sta stignem
putnik namernik
Nedovršena priča
spagosmail
Cosmic Energy
You, me and a cup of tea.
ljubav nasa svakodnevna
Dreaming Velvet Dreams
Filter
Sorry I'm such an asshole!
To je kao... moje mišljenje čovječe.
Princ of Perversia
Ostavit cu sve, ali nju ne mogu, ne.
NESUVISLOST NESUVISLOSTI
dnevnik jedne kurtizane
Imagine.
steel
Journey
Klaustrofobija uma
∇a§IONia
Govor Srca
look little Alice, this isn't Wonderland
Voli me i ne voli me.
Hodam ti po snu
mashtovan
Inertia
Mirišljavka.
MINUSPLUS
Teatar svile
gradcednostizemljebozjemilosti
Gracias a la Vida
Svijet iz mog ugla.
Simple
modrarijeka
Priče iz Old York Towna
izlog jeftinih mladića
burek
Tražeći tebe među zvijezdama.
Go Ask
69 Shades of Silence (18+)
Dead Poets Society
Raskecani sekreti uma
Žena mrtvog pjesnika
Recenzija zivota
više...

BROJAČ POSJETA
31496

Powered by Blogger.ba