Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

26.10.2018.

Teško je išta reći

Mahala je tu moja, odmah uz C fazu Alipašinog polja. Svi se mi poznajemo, susrećemo svakodnevno. I radnici i penzioneri i studenti i vatrogasci i policajci i doktori i mangupi i šaneri i narkomani i sportisti..svi. Tako sam poznavao i njih dvojicu, još otprije, a i viđao bih ih često, jer je zgrada policijske uprave u mom naselju. Adis i Davor. Eto, kriminalci ih jutros ubiše. Kriminalci koji su krali auto, za koje bi dobili par hiljada maraka, ubiše dva čovjeka. Šta na to može normalan čovjek reći? Užas..užasa i tragedija je sve više na našim ulicama, u našem gradu, u našem društvu. Tačno nekada pomislim da sam više nade i više vjere u bolje sutra imao onih devedesetih, pod opsadom, kada sam svakodnevno mogao deset puta poginuti i kada sam jeo hljeb od mekinja i sanjao meso, sanjao da gledam tv i slušam muziku i sanjao da putujem negdje dalje od Skenderije. Tada sam više nade imao. Tada sam više vjere imao. Sve manje se nadam. I sve manje vjerujem.

Dozvolite da se obratim

MOJI LINKOVI

moj grad
slike
teme
sport
saka-baka

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
20833

Powered by Blogger.ba