Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

04.11.2018.

Sarajlija

Jesam. Ovdje sam rođen, ovdje sam prohodao, ovdje odrastao. Ovdje sam i plakao, smijao se, radovao i tugovao. I dan danas tu sam. Kažu za ovaj grad i njegove ljude da ili jesu ili nisu. Sarajlije. Ok, pije i ta vode. Jesam, od Vranjača i Soukbunara, preko Pofalića do Dobrinje i Švrakina, jesam Sarajlija. No, to ne smatram nekim aman-zaman čudom i neprocjenjivom beneficijom. Jer, dođu vremena kada je nešto veća obaveza i odgovornost nego što je privilegija ili prednost. Upravo i jeste takvo vrijeme. Zašto obaveza i odgovornost? Pa, zbog svih onih velikana, sarajevskih, koji su kroz istoriju činili Sarajevo velikim i svima dragim gradom. Pa, zbog Miljacke, zbog ove doline, zbog ovih planina koje nas grle, obavezni smo i odgovorni da Sarajevo ne damo klocevima i mufljuzima da njime upravljaju, da ga držimo čistim i lijepim, da njegujemo gostoljubljivost i naš domaćinski adet, po kojima smo i cijenjeni i voljeni. Da čuvamo mangupski i vrckasti duh ovog grada, bez ikakvog podcjenjivanja i omalovažavanja drugih, manjih, sredina. Da ne damo okolnim centrima, iz susjedstva i komšiluka, da nam odmaknu i pobjegnu u svemu. Nije daleko ono vrijeme kada smo im svima zadavali domaću zadaću iz kulture, iz umjetnosti, iz sporta. E, zato je biti danas Sarajlija prije svega obaveza i odgovornost. A tek onda i ljubav i ponos i privilegija i beneficija. Sve ovo drugo se plaća i zaslužuje onim prvim. Sve. Pa i obraz i čast svih nas. Sarajlija.

Dozvolite da se obratim

MOJI LINKOVI

moj grad
slike
teme
sport
saka-baka

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
20833

Powered by Blogger.ba