Dozvolite da se obratim

onako sve na ho-ruk,trka,frka,panika....satire ponajvise

14.08.2019.

Mala kutija

Prvi put kad sam je ugledao, pomislih da je jedna od onih muzičkih kutija. Znate one, kada nešto barnete, pritisnete..i krene melodija, neka fina melodija. Ne znam tačno kada, ne znam tačno gdje, no pomislih da je baš malena muzička kutija. A nije. Nije. U drugi mah, već naredna misao moja bješe da je kutijica za nakit. Ženska, s ovim malenim fiokama, za sve tajne, za sve dragocjenosti koje žena može da čuva. I sačuva od tuđih očiju. A nije. Nije. I tako je i ostavih tada, na policu, među ostale sitne stvari, stvari koje cijeli životni vijek provedu kao dodatak televizoru ili maminoj garnituri vezenih krpica i tanjira iz kojih niko nikada nije jeo i čaša iz kojih niko nikada nije pio. Godine prođoše, vala godine i godine, od tada. I eto maloprije...Maloprije mi pogled ostade na njoj. Sada mi se čini da fakat čujem melodiju, jednu od onih koju sam kao dječak imao na svom prvom digitalnom satu. Mocart, mislim. Ili nije Mocart, već neki drugi maestro, a nije ni bitno. I kako je više gledam, sve mi se čini i da je nekada neka žena u njoj čuvala tajne srca svog. I prsten, od dragog svog poklon. I zlatni novčić, od istog tog dragog, uspomenu sa izleta, jesenjeg, na vodopad, srebrni. I zagrljaje tople i ljubav golemu, do neba. I pismo njegovo. Jedno od mnogih koje dobila je, ali ono najdraže. Ono kojim joj je priznao tajnu srca svog. I jedan broš, zlatnog ruba i čežnjom optočen, koji je na bluzi nosila onog dana kada otišao je. Kada otišao je na mjesto bolje, da tamo sačeka je. Da. Ovaj put, da. Valjda godine i godine proći moraju da i oči vide i da uši čuju i ruke da osjete, sve ono što srce vidi i čuje i osjeti istog trena. Srce zna bolje. Tako je otkako i ljudi je. Ne znam tačno otkud kod nas, ne znam tačno i otkad je kod nas. Ova mala, drvena kutija. Ali, sada napokon znam šta je. I čija je. Slutio jesam, sve ove godine. A sada znam. I znam da bih volio da sam živio u ta vremena. Vremena drvenih kutijica za nakit, naliv pera i tinte nad listom papira, cvijeta u ruci, obraza rumenih kod zaljubljenih, kada svaki prsten muški i groš ženski roman jedan pisao je...Volio bih da jesam. Tako bih volio.

Dozvolite da se obratim

MOJI LINKOVI

moj grad
slike
teme
sport
saka-baka

MOJI FAVORITI
WickedmindedChika
Blog before time
Da ti izmamim osmijeh :)
Ljut ko Ris
Bojis li se mraka
Bosna preko Oceana
Laprdam sta stignem
putnik namernik
Nedovršena priča
spagosmail
Cosmic Energy
You, me and a cup of tea.
ljubav nasa svakodnevna
Dreaming Velvet Dreams
Filter
Sorry I'm such an asshole!
To je kao... moje mišljenje čovječe.
Princ of Perversia
Ostavit cu sve, ali nju ne mogu, ne.
NESUVISLOST NESUVISLOSTI
dnevnik jedne kurtizane
Imagine.
steel
Journey
Klaustrofobija uma
∇a§IONia
Govor Srca
look little Alice, this isn't Wonderland
Voli me i ne voli me.
Hodam ti po snu
mashtovan
Inertia
Mirišljavka.
MINUSPLUS
Teatar svile
gradcednostizemljebozjemilosti
Gracias a la Vida
Svijet iz mog ugla.
Simple
modrarijeka
Priče iz Old York Towna
izlog jeftinih mladića
burek
Tražeći tebe među zvijezdama.
Go Ask
69 Shades of Silence (18+)
Dead Poets Society
Raskecani sekreti uma
Žena mrtvog pjesnika
Recenzija zivota
više...

BROJAČ POSJETA
31498

Powered by Blogger.ba