Strast. Ako je nemaš u sebi, ako ne gori u tebi, onda jebi ga. Džaba ti sve. Ako ne znaš zadrhtati…u nečijoj blizini…u trenutku kada ti oko vidi, uho čuje, a koža se od užitka ježi…Ako tada ne zadrhtiš, pa kad ćeš. Ako te neko ne grli, jako, srcem cijelim…pa ne mora nikako. Ako se…
Mostovi jesu i građeni da spajaju. Obale rijeka. Ljude. I doline da nadvise. Da priče pričaju budućim pokoljenjima. Mostovi su jedno od čuda čovječanstva. Mostovi su život. Mostovi prkose, mostovi vjetru i nebu i vodi i Suncu počast daju, ljudi se odvajkada tako prirodi i Bogovima klanjaju. Kada su ih rušili, a jesu…kada su ih…
Smijem li ja reći, nekad, da umoran sam. Jako. Baš sam umoran. Smijem li reći da čeznem za odmorom. Onim pravim odmorom, kada mozak na pašu pustim. A sva čula prepustim užitku, suncu, nebu, prirodi. Hedonistički. Sebično. Gladno. Željno. Trun života kada za sebe otmem…Smijem, valjda, poželiti da pobjegnem, da uteknem. Bez objašnjenja, bez pojašnjenja,…
Onako glavat, sirovina prava. Fisnem ga flašom belgijskog piva, nisam ni jedan gutljaj prevrnuo. Vjerovatno najjači u tom čoporu, a nepisano pravilo mahale u kojoj sam odrastao je da prvo najjačeg zdrmaš. A ostali će ustuknuti. I imaš tada inicijativu. Ratnici svih ratnika su usvojili tu doktrinu ratovanja, često nas je spašavala. Naročito one noći…
Katkad mi bude klaustrofobično. Katkad smiješno. Katkad interesantno iritantno iliti iritantno interesantno. A najčešće mi totalno svejedno, odnosno totalno za ignorisanje, bar što se moje malenkosti tiče. Ova varijanta koja se provlači kroz ovaj blogger, specially u zadnje vrijeme. Popularnost, tragikomična glad i žeđ za potvrdom briljantnosti, savršenosti, status najpoželjnijeg ili najpoželjnije. Trinaest godina sam…
Ma šta hoćeš? Ne vjeruješ? Čitaj mi sa usana, evo…daj, goni se u k….c! Kažem ti. Htjela me je pojesti, čovječe. Tri put’ se bubnemo kod nje, a ne računam ono u haustoru. Ja ba, četiri puta…i šminka…Spucamo onu drvenu pizzu, maznemo flašu vina. Pod tušem sam opet budalesao, no sestra je nazove u po…
Kažu, zapalila se kuća. Robert u njoj inače bude, kažu da ga je dobro oprljlilo. Spavao na otomanu koji je i planuo. Na otomanu kojeg je neko kroz prozor izbacio, samo par dana ranije. Kroz prozor zgrade preko puta. Valjda ga Robert skont'o na livadi i donio u tu kuću. Koja je danas izgorila, vatrogasci…
Dobro bi mi odmor došao. Svima bi, znam. Da pobjegnem iz stana, od računara, da ustanem sa stolice. Ne kažem, imam strašnu stolicu, pravu kancelarijsku. Direktorsku, haman. Otac me počastio kada je vidio da sjedim na tabureu otkako iz stana radim. Na tabureu sam od marta prošle godine. I samo…samo da mi je na brdo…
Ružne snove sanjam. Ne mogu ih se sjetiti. Nikako. Ima već nekoliko noći. Onaj osjećaj kad vam je drago kad se probudite. A mokar jastuk pod glavom. I onaj osjećaj, tupi, zbunjeni, što ne možete da se sjetite sna… Ružne snove sanjam. A ovako, kada se osvrnem, sve je u nekoj ravni, nema nekih drama,…
Volim januar, zadnjih godina. Volim januar, volio sam ga kao dijete. Zimski raspust, Nedjeljni zabavnik, filmovi, sankanje na Mojmilu ili dole u A fazi, fudbal na snijegu s rajom…Šminka januar. Prava šminka bila. Baš sam ga volio nekada… U onim narednim godinama, dvadesetim, a naročito u tridesetim, nekako smo pogubili vezu. Januar i ja. Ko…