Autor: sollaya
The gift of freedom gold can't buy.
Dojade. I ljudi. I prostor. I vrijeme. I okolnosti. I tada…Tada preostaje trun slobode, onaj mali njen dijelić, kojeg ne zarobe ljudi, kojem ne naškode prostor ...
Zauvijek.
Zauvijek. Izgovori se ta riječ. Na zadnjem sjedištu auta, negdje u predgrađu, zamagljena stakla, između dva uzdaha, između dva poljupca, otme se oboma…u zanosu…...
Vratio sam se. Jesam.
Dozvolite mi. A i ne morate, ipak reći ću. Mislim da promijenio sam se. Ne tražim odobrenje, već odavno. Nekako jesam to radio, trčao drugom ugoditi, jurio i le...
O čemu mislim
A, kako kad. Danas sam ruke nebu pružao. Širom. I oči otvorio, ljepotu svu upijao. Širom. Kako kad… Pa, odu, polete, u jednom trenutku. Misli. I ne branim...
Generalna proba.
Neko voli probati, neko voli provjeriti sve prije nego što krene u nešto novo. Ja i nisam baš taj tip. Nek’ se zakotrlja, nek’ krene, onako kako osj...
Duga je ruka pravde. Dio drugi.
Tačno u onom trenutku kada je dan dotakao noć, u samom prasku zore, pukla je zolja. Ples je mogao početi. Visoravan, ta čudesno lijepa visoravan, se istog časa ...
Duga je ruka pravde. Dio prvi.
Uličica, jedna od onih sporednih, mračnih. Zaudara urin, smeće, za oči grize. Ograjisati čim zakoračiš. Nema grada na svijetu u kojem nema ovakvih prolaza, kao ...
Proljeće čekam.
Čekam proljeće. Ne zbog pjesama, ne zbog otrcanih fraza i bezličnih oda buđenju života kojeg proljeće fakat predstavlja, ne zbog šatro romantike, niti zbog slat...
Da ti o Sarajevu kažem, buraz…
Baš bezveze…jelde? Preživjeti svašta u životu, pa i taj usrani rat. Opsadu, tri i po’ godine, dovoljno je samo to bilo… Predeverati sve, pa i ...