Kod nas je, uvijek, bilo bitno dići galamu i halabuku, okrivljujući drugog za svoj neuspjeh. Time bi se oprali kod svojih potčinjenih ili nadčinjenih, efektno zadržavajući pravo da i sljedeći put svoj kiks-neuspjeh prebacite na drugog. Fazon je tome što tako i prebacujete mlin na drugu vodu tj. pravite digresiju sa prave teme, one bitnije i značajnije za svoje potčinjene i nadčinjene.
U fudbalu je za poraz uvijek kriv sudija ( mada često i jest, ali zašto nema pritužbi nakon "domaćih" utakmica?), koji je svirnuo penal za protivničku ekipu i tako demoralisao vašu i spriječio je da pobjedi. U politici je glavni fazon dići frku oko nečega( najviše pije vode ako je u pitanju nešto nacionalno ili vjerski obojeno), te tako odvući pažnju javnosti od povećanja plaća poslanika ili neuspjeha oko reforme policije itd. Znači, zagalami malo, zaprijeti gradnjom krsta na Zlatištu-mi ćemo zagalamiti protiv, raja će se zatalasati…epilog-povećali smo si plaće,neprimjetno i bezbolno. Very nice, k*o što bi rekli Englezi. Tako ćemo, buraz, uoči narednih izbora zatalasati sa nečim, možda opet oko Srebrenice ili ćemo najaviti gradnju polumjeseca izvijezde iznad Doboja, tako da opet "naša " raja glasa za nas, a "vaša" za vas…i mirna Bosna,do sljedećih izbora ili do sljedeće neke afere.
Poenta? Nema je, buraz…možda i ima-kad ti prigusti, zagalami, buraz, zagalami na ženu, na komšiju, na brata, jarana…malo se ispuši, biće ti lakše. A oni te ionako vole, oprostiće ti.
