intro

 

INTRO

 

 

 

Šuškao je, dok je pričao…mršav, nikakav. “Pašša, može bezolovni za cvaju?¨ Gurnuvši mi novčanicu u ruke, ode do prodavnice. Nisam ga takvog zamišljao, definitivno nije ni on mene, jer me nije prepoznao…U autu, na zadnjem sjedištu, bio je još neko. Prođe mi kroz glavu luda pomisao da je Kaktus, no odbacih je, sjetivši se da sam čuo, još lani, da je zaglavio u Belgiji. Radio je valu, dok su u stanu bili muž i žena, inače mjesni policajci-čuo sam da je dobio tri godine…

Nasuvši gorivo, priđoh drugom vozilu, gdje je neki rmpalija pokazivao određeno nestrpljenje. Klasika…nabildani tip, bijesno auto, neka prsata lutka pored i njegova želja da se pokaže pred njom, recimo tako da izvrijeđa jednog pumpadžiju. No, namjerio se na krivog, namjerio se na najvećeg flegmana među pumpadžijama-ljubazni osmijeh, na jedno uho  uđe, na drugo izađe…

„Pepe!“ Ipak je skontao. Prozvali su me po Pepe Gvardioli, dugogodišnjem kapitenu Barce, mene..najvećeg fanatika tog kluba, zapadno od Pofalića…“Feride mi, ti si! Kaktus mi reče…“  Ipak je to bio on u autu. Nevjerovatno, tako se dugo nismo vidjeli…još od one noći, noći kad nas Željo uze golom Zubana u zadnjoj minuti, noći kad se rastadoh sa najboljim haverima.

Deset godina. Nekako sam znao da ćemo se opet sresti, mada ne u ovakvim okolnostima…