Iz Saraj'va, s ljubavlju.

Onako glavat, sirovina prava. Fisnem ga flašom belgijskog piva, nisam ni jedan gutljaj prevrnuo. Vjerovatno najjači u tom čoporu, a nepisano pravilo mahale u kojoj sam odrastao je da prvo najjačeg zdrmaš. A ostali će ustuknuti. I imaš tada inicijativu. Ratnici svih ratnika su usvojili tu doktrinu ratovanja, često nas je spašavala. Naročito one noći u Bogoti, kada povaljasmo one narko dilere, upravo na tu foru. No, o toj ludoj noći u Bogoti ćemo drugom prilikom. Duga je to priča, još kad se uzme u obzir da smo, nakon belaja, gliserom evakuisani ka Havani. A El Diavolo za nama cijelu flotu poslao. Pa onda ka Majamiju, gdje nas je Šejla, Hamina nekadašnja treba, skrivala od američkih organa, ali i od kolumbijskih assasina. I sve opet zbog Vilijeve sklonosti ka zaljubljivanju u fatalne žene. A Roberta, sestra El Diavolova, je zasigurno bila fatalna. No, Vili je brat, Vili je jedan od Ratnika. Nema tu filozofije, svi za jednog i jedan za sve. Kolumbijci, Kubanci, cijeli svijet to zna. Nismo mi levati, imamo mi cojones.
Nejse…Glavatog fisnem flašom belgijskog piva. I tada igranka počne. Čujem Vuka, šamara ih tamo pored toaleta. Vidim Vilija, poput ninđe pleše između njih deset. Šankerica se ukopala, zanijemila. Lom. Krš. Sve je potrajalo nepuni minut. Izašli smo iz bara, u daljini su vrištale policijske sirene. Nismo baš imali vremena da se natežemo sa inspektorima beogradske murije. Imali smo prečeg posla. Al’ eto, glavonja i njegov čopor su zaslužili lekciju. Šupački je žene maltretirati, još na radnom mjestu. Glavonja je pretjerao, njegove zavodničke sposobnosti su ravne nuli. Navikao krkan na foru straha ženama prilaziti. Šankerica nam je mahnula, kriomice, na izlazu. Pamtiće ovu noć.
Spržili smo odmah ka Voždovcu. Zato smo i došli u Beli grad. Poziv Mihajlov, više apel nego poziv, nismo mogli ignorisati. Mihajlo nas je zadužio mnogo čim. Od frke na Kopaoniku, pa do one bitke na bugarskoj granici kada nam je sa ekipom pritekao u pomoć. Mi to ne zaboravljamo. Mi dugove vraćamo. Rezervi tim za podršku, sastavljen od naših kadeta, bio je smješten u Slaviji. Na naš poziv će reagovati trenutno. Imali smo povjerenja u njih. Mala raja iz Švrakina i sa Alipašina, tu je oduvijek bila naša baza za regrutaciju. A kako je Mihajlo, inače doktor, humanista, filantrop, igrom sudbine i pukog slučaja u velikim biznisima, zvučao kada nas je kontaktirao, znali smo da mu je veliki belaj na leđima. I odmah smo i zapucali iz Šehera, bez razmišljanja. Nas trojica i kadetski tim. Ostali su u Kairu, na nekom seminaru o ljudskim pravima. Varijanta koju uvijek ispoštujemo, oblast u kojoj se konstantno nadograđujemo i usavršavamo. Baš kao i u svim borilačkim vještinama. Ipak smo mi Ratnici svih Ratnika.
Naravno, sve detalje sastanka sa Mihajlom u njegovoj vili na Voždovcu i o cijeloj beogradskoj operaciji, možete saznati na redovnoj pressici u Klubu pisaca. Da, opet imamo novu PR-cu. I da, opet je zgodna, opet je elokventna, opet je fantastična. Dali smo joj ponudu koju nije mogla odbiti, te je došla u našu službu pravo sa državnog budžeta, sa diplomom velikog Oxforda. Dotad, da ste nam dobri, zdravi i uzbrdo brzi.