Mostovi

Mostovi jesu i građeni da spajaju. Obale rijeka. Ljude. I doline da nadvise. Da priče pričaju budućim pokoljenjima. Mostovi su jedno od čuda čovječanstva. Mostovi su život. Mostovi prkose, mostovi vjetru i nebu i vodi i Suncu počast daju, ljudi se odvajkada tako prirodi i Bogovima klanjaju.
Kada su ih rušili, a jesu…kada su ih uništavali, a jesu…ljudi ili neljudi, nebitno…tada su poruku slali, primjer davali, prijetili, živote branili ili ih, ‘pak, uništavali…isti ti ljudi ili neljudi, nebitno…Simbol života kada ugasite, to je iz prijeke potrebe…ili je iz čiste, opake, ludosti. I nekada čovjeku dođe, nadođe. Da poruši mostove za sobom. Figurativno. Metaforički. Pa da, tako, u bijegu život nastavi. Ili da isti taj život produži, skroz iz početka, na potpuno novim osnovama. I treba razumjeti te ljude. Ne osuđivati. Kako rekoh, mostovi se nekada moraju srušiti, iz čiste, iz prijeke potrebe da se život nastavi, da se život slavi. Samo se zamisliti može, uostalom, kakva je i kolika je bol onog koji mora srušiti most kojeg je izgradio, golim rukama, čistim srcem. I uprkos takvoj boli, neimar ruši to djelo vlastitih ruku. I treba razumjeti. I ne treba osuđivati. Svako svoj put bira.

5 komentara

  1. Most ne može bez obala. Ako se one mijenjaju, onda se i most mijenja.
    Napušteni, pusti mostovi su jedna od tužnijih stvari na ovom svijetu. U Bosni je puno željezničkih mostova pusto, posebno mostova za voz Ćiru.

  2. “Samo se zamisliti može, uostalom, kakva je i kolika je bol onog koji mora srušiti most kojeg je izgradio, golim rukama, čistim srcem.”
    moradoh copy jer je tako brutalno istinito.

    sruse se mostovi pa se hoce opet, nekad tamo, do druge obale, na svakakve nacine. ljudi su ljudi… i sve je to ok 🙂

Komentariši