Strast. Ako je nemaš u sebi, ako ne gori u tebi, onda jebi ga. Džaba ti sve. Ako ne znaš zadrhtati…u nečijoj blizini…u trenutku kada ti oko vidi, uho čuje, a koža se od užitka ježi…Ako tada ne zadrhtiš, pa kad ćeš. Ako te neko ne grli, jako, srcem cijelim…pa ne mora nikako. Ako se penješ, penješ ka vrhu planine…nemoj samo zbog recke, zbog trofeja, nemoj samo zbog toga da bi se hvalio i uslikao pored hrpice kamenja što vrh simbolizira. Penji se i uživaj. Penji se, pa zastani, pa sjedni, udahni duboko, dušu nahrani prizorom, trenutkom mira. Uživaj. Do vrha ima još dosta, ali ćeš stići. Zato uživaj, nemoj samo istrčati gore i podignuti pehar, a da ništa usput osjetio nisi, niti vidio, niti čuo. Strast je to. Upravo to. Znati gledati, znati slušati, znati grliti, znati voljeti. Bez toga…bez strasti…živjećeš, a živ nećeš biti.
Strast.
Ja bi rekla za sve treba motivacija , pokretač o tome valjda govoriš
Da. Strast, kako to ja shvatam, pokretač je svega. U nama, ta vatra…😀
“Znati gledati, znati slušati, znati grliti, znati voljeti”
osjecati= znati, bar ja tako gledam.
ako ne umijes osjecati, slijediti srce… ustvari te i nema.
Da, uljezice…Ako srce ne umiješ slijediti, u stvari te i nema. 👍
Metafora za zivot;)
@sreca…Da. Pokušah planinu i život povezati. Meni je to isto. 🍀