Duga je ruka pravde. Dio drugi.

Tačno u onom trenutku kada je dan dotakao noć, u samom prasku zore, pukla je zolja. Ples je mogao početi. Visoravan, ta čudesno lijepa visoravan, se istog časa zapalila od detonacija. Rovove, već napuštene, su preskočili i jurnuli rubom šume. Vrh brda je bio cilj, ta šuma je krasila njegovo podnožje, a u tom trenutku im je bila odlična zaštita. Nakon što su prošli prvu prepreku, ostalo je samo da se ispenju, te da se utvrde i sačekaju ostale jedinice .U opštoj frci, dok je pratio svoje ljude, Vuk se osvrnu oko sebe. Ljigavca, vodiča, nigdje nije mogao vidjeti. On je znao sve staze u okolini, on ih je trebao dovesti na sami vrh. “Jebeni mufljuz…” procijedi kroz zube, bijesan. “Znao sam. Znao sam…” S desne strane su se čuli rafali, radili su i minobacači. Grmilo je na sve strane.
Morao je brzo reagovati, morali su krenuti bez vodiča. Poslao je Haretovu ekipu naprijed, da čiste prolaz. A ostatak čete ide za njima, raspoređeni s obje strane uske staze što je vijugala kroz šumu. Neprijatelj ne smije ostati na vrhu, uzaludna će biti cijela akcija bez te čuke…
Nekako odmah s proljeća, devedeset i šeste, nešto je završavao u gradu. Rat je tek stao. Na Markalama uobičajena gužva i metež. Gurao se kroz masu, obećao je staroj donijeti voća. I tada ga je ugledao. Glavat, rumen, ovaj put nije bio u uniformi. Tada ga je prvi put vidio nakon one noći poslije akcije. Sedam njegovih ljudi je zarobljeno prethodnog dana. Zalutali, bili su lak plijen. Brdo je zauzeto, oni su se izgubili u onoj šumi, koja se protezala cijelim tim dijelom. Jedan od najtežih dana u ratu. Najteži, bezbeli. Te noći, nakon akcije, ga je našao na isturenom komandnom mjestu u jednom selu. Bučan, pripit, hvalisao se kako je zarobio mitraljez. I kako su neke Sarajlije popušile foru, jer ga nisu htjeli slušati. Mrak na očima. Oborio ga je. I udarao bi ga do zore, da ga ostali nisu otrgli iz njegovih ruku. Minka, doktorica, ga je preklinjala da stane, da ne gubi glavu zbog idiota. Ta ista Minka mu je kasnije pričala da joj je glavonja pričao o trofejima koje je zarobio gore na brdu. Pozlaćena tabakera, sat s lancem, tako neke điđe. Bolesni skot je preturao po džepovima mrtvih neprijateljskih vojnika. I usput, u grmlju, našao i odbačeni mitraljez. I vratio se nazad, dok su se ljudi koje je trebao voditi tukli za jebeno brdo. A neki i odlutali pravo u neprijateljske ruke. Minka mu je to rekla po povratku u Sarajevo, ispred tunela. Nije smjela ranije, rekla mu je, jer bi ga ubio, u to je bila sigurna.
Markale, proljeće opet, ovaj put devedeset šeste. Pijaca vri, kao košnica. U onolikoj masi ga je ugledao. U odijelu, s njim nekakvi delegati. Krenuo je pravo prema njemu. “Paša, sjećaš se mene?” Vazda bi mu bilo smješno kada bi mu stariji mangupi iz naselja pričali svoje dogodovštine. I kada bi im se neko zamjerio i kada bi ga sreli negdje u gradu, oni bi levatu prišli, zagrlili ga i upitali…Paša, sjećaš se mene? I da. Upravo tako i on uradi. Kako ga je ljigavac pogledao, tačno se nije sjećao. Ono, uopšte. Vidio mu je to u onim lukavim očima. Samo je odmahnuo glavusinom i odbrusio…”Čovječe, mani me se. Imam posla!” U tom trenutku je popio prvi šamar. Drugi je dobio odmah naredne sekunde. Tapa tapa, brza serija. Žena, starija, pored je stajala. I jadna, prepala se, pa zavrištala. Dvojica delegata su počela zapomagati i policiju dozivati.
U zapisniku, kojeg je poslije vidio, stajalo je da ga je udario sedam, osam puta. I da ga je nogama gazio, naočigled mase. I da ga je davio, psujući mu sjeme lopovsko. I izdajničko. I papansko. I da je na taj način i psihički ugrozio dignitet i dostojanstvo uvaženog općinskog vijećnika S. F., nakon što mu je nanio teže tjelesne potvrde. Uvaženog općinskog vijećnika? Jel’ me neko zajebava? Zar sanjam? Vuk je tu kratko stao s pričom. Ljeto je, Tučepi gore. Dva ratna druga pričaju o ratu. U stvari, jedan priča, drugi sluša. Priča o ratu, o ljudima i zvijerima, o časti i o herojstvu, ali i priča o uhljupu i sistemu u kojem je takav uhljup postao uvaženi zastupnik, političar, biznismen. Tri puta ga vidio, dva puta ga tukao. Vidio ga je još dva puta poslije…Ove noći je meta. Čeka ga Vuk. U mračnoj uličici, usred jednog gradića u srednoj Bosni.