A, kako kad. Danas sam ruke nebu pružao. Širom. I oči otvorio, ljepotu svu upijao. Širom. Kako kad…
Pa, odu, polete, u jednom trenutku. Misli. I ne branim im. Puštam ih. Tamo, tamo gdje lijepo im je vazda. Tamo odlete, gonjene baš tim plavetnilom neba i svom ljepotom koju oko taklo je. Kako kad…
Pa, sjednem. Samo sjednem. Na kamen, na travu. I duboko dišem, sve dok mir u grudima ne zavlada. I pustim se…pustim se, baš kao paraglajder kad vine se s vrha…Svu ljubav svijeta u sebe udahnem. Vratim. Meni i pripada. Kako kad…
I kad pitaju me. I kad traže da opišem, da im napišem. A ja im kažem, svima kažem. Hajte…hajte sa mnom. I znaćete sve. Hajte sa mnom, bar jednom, gore. I pustite se. I vinite se. I znaćete. O čemu tada mislim, tada znaćete.
Predivno💙
Bjelašnica. A snje puk'o pogled…Da. Prelijepo. 🍀
oduzima dah.
cudesa su svuda… oko nas.
Jeste, uljezice…Ima čudesa. I trebaju nam. I trebamo ih. 🌻🌻🌻
Divan pogled.
Drago mi je da si dodao fotografiju.
A sad je lahko dodati fotografiju. Ranije mi je smor bio…😀
Pozz tebi 🍀
Drago mi je da te konačno i ovdje nađoh!
E, sebična…Evo, deveram i dalje 😀 Pratimo se 👍