Dojade. I ljudi. I prostor. I vrijeme. I okolnosti. I tada…Tada preostaje trun slobode, onaj mali njen dijelić, kojeg ne zarobe ljudi, kojem ne naškode prostor i vrijeme, kojeg ne sputaju okolnosti. Eh, pa taj trun slobode nije na prodaju, taman za tonu zlata. Taj trun slobode kada izgubimo, izgubili smo sebe. I možemo se smatrati neživim, možemo tada samo kraj iščekivati.
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Da… Treba se znati puniti u tom djeliću slobode. Inače ništa.
Da….inače, ništa 👍