Sjećam se…
Kad smo trebali preseliti, neposredno nakon Olimpijade, mama je pravo gunđala starom što baš to naselje, od tolikog Sarajeva…Valjda u strahu od toga da će od burazera i mene ispasti, u najmanju ruku, dva buduća kriminalca, borila se protiv, ali…
Švrakino selo. Tako se zove naselje, u koje smo doselili i u kojem smo odrasli..Moram priznati da je i mene malo tangiralo zašto "selo", iako mi je stari čak i slike donosio da me uvjeri da je to stambeno naselje. Zaista je to stambeno naselje, sa školom, ambulantom, policijskom stanicom(!?), malom zgradom od crvene cigle u kojoj je bio Centar za socijalno ugrožene(!?)…Iako na lošem glasu, čak su ga zvali "mali Chicago", odgovorno tvrdim da je to jedno prosječno, sarajevsko, radničko naselje, nimalo drukčije od ostalih mahala.Istina, tek smo kasnije uvidjeli zašto su oni stariji vazda lagali svojim curama da su sa Otoke ili Alipašina…
Mada se sastoji od nekih petnaestak zgrada, plus padinski dio brda Mojmila, bili smo iscjepkani na više "raja" ili škvadri, kako bi naši susjedi kazali…Uglavnom zbog turnira u fudbalu, jer smo manje-više, svi bili nadareni za taj sport i svi smo htjeli igrati u prvoj ekipi..Da, bilo je i antitalenata.Takav je bio i Kaktus. On je bio zadužen za "pokrivanje leđa", ako bi došlo do kakvog sukoba, naročito kad bi igrali negdje van naselja ili bi popunio upražnjeno mjesto, u slučaju izostanka jednog od nas ostalih, standardnih prvotimaca…Pike je, s druge strane bio najbolji naš igrač. Trenirao je u Želji, jer mu je Koševo bilo daleko..Niko nije sumnjao u to da će on jednog dana biti profesionalni fudbaler.
Pike i Kaktus su oduvijek bili nerazdvojni. Dovolno je reći da se nikad nisu ni posvađali..iako, Kaktus ga je zadirkivao zbog fudbala, pa i zbog cura, koje su ga stalno opsjedale. Valjda zbog ljubomore, jer bi tada bio odvojen od njega…"Daj, ba, propusti jedan trening, haj*mo na Mojmilo u kruške.." Ili "Pusti nju, sviju ti, vidi je kak*a je…"Malo-pomalo, Pike je popuštao. Počeo je izostajati sa treninga, pa i naših utakmica. Lutao je nekud sa Kaktusom, preprodavali su karte za koncerte na Skenderiji, na utakmicama bi ih viđali da prodaju sokove…Sjećam se kad mi je za slikicu Van Bastena tražio deset grbova ili trideset drugih fudbalera. Još tada je imao smisla za trgovinu..Ne sjećam se kakav je bio ishod našeg cjenkanja, ali sigurno je da je on bolje prošao…
Došao je i taj rat…
